Generaciju nezaboravnih nizozemskih imena iz 70-ih godina prošlog stoljeća i danas mnogi smatraju najvišom razinom što je nogometna igra ponudila. To je vrijeme istinskih legendi, najboljih od najboljih, onih koji su nogometu pridodali novu, revolucionarnu dimenziju i postavili igračku letvicu toliko visoko da i 50 godina kasnije jedva da možemo govoriti o boljima, većima ili klasnijima. I to samo uz ogromnu dozu opreza, sumnje i (straho)poštovanja.
Pitanje spremnosti
Simbol opjevanih junaka Tulipana oduvijek je Johan Cruyff, ali nizozemski “Total Football” zahtijevao je malo više od jednog velebnog igrača da bi dosegao maksimum. Trebao je jedan svestrani branič s vrlinama središnjeg veznjaka, s rasponom dodavanja s obje noge, temperamentan, žestok i taktički inteligentan individualac, sposoban tehničkim vještinama i čitanjem igre iz obrane pokretati napad. Postoji i takav - Ruud Krol bio je kamen temeljac zlatnom dobu nizozemskog nogometa, stoper i bek, no u skladu s “totalnim nogometom” viđen na svim dijelovima terena, Cruyffov suvremenik i nasljednik njegove kapetanske trake, rekorder po broju nastupa za reprezentaciju (83) sve do Arona Wintera 2000. godine.
Krol je nastupio na dva europska prvenstva (1976., 1980.), u prvom je kao kapetan predvodio Nizozemce u pobjedničkoj borbi (3:2 nakon produžetaka) za broncu protiv Jugoslavije u Zagrebu, dok u drugom (Italija) nisu prošli skupinu. Svjetska prvenstva završavao je u finalima, 1974. u Zapadnoj Njemačkoj i 1978. u Argentini, te oba puta ostao poražen od domaćina. I dalje je nevjerojatno da ta generacija nije podigla nijedan veliki trofej, stoga se Krol, poput većine sunarodnjaka svog doba, morao zadovoljiti klupskim uspjesima. Većinu 19-godišnje karijere proveo je u Ajaxu, tada najjačoj momčadi svijeta, s kojom je podigao 17 trofeja u 11 godina, pritom šest nacionalnih prvenstava i tri Kupa prvaka u nizu (1971. - 1973). Kasnije će zaigrati za kanadski Whitecaps, Napoli i Cannes, te ostati u nogometnom svijetu u ulozi trenera i izbornika.
Danas je u 75. godini života, živi u Španjolskoj, no često posjećuje Italiju. I dalje je nogometni romantik, baš je prije deset dana, kaže, prvi put u životu izgubio glas slaveći na tribinama Diega Maradone talijansku titulu bivšeg mu kluba Napolija. Kada su glasnice došle na svoje, Ruud Krol rado se odazvao na telefonski poziv i za SN prokomentirao sraz Nizozemske i Hrvatske na De Kuipu u polufinalu Lige nacija, prisjetio se dijelova slavne karijere i analizirao sastav Vatrenih, te nekima od njih udijelio i pokoji koristan savjet.
- Za mene je Hrvatska favorit. U Rotterdamu prognoziram rezultat 1:2, proći ćete u finale. Možda nas domaći teren malo pogura, ali Hrvatska je u ovom trenutku bolja momčad od Nizozemske. Naravno, sve ovisi o tome mogu li igrači zasjati uobičajenom kvalitetom. Sjetimo se da je završetak sezone u kojoj smo imali Mundijal. Snašle su nas iste nesreće, nama su otpali Depay i De Ligt, vama Gvardiol. Pitanje je koliko su igrači fizički i psihički spremni - počinje Krol s prognozom koju bismo rado potpisali.
Misao je osnova svega
Poseban motiv ima izbornik Ronald Koeman, kojemu je Krol bio pomoćni trener u Ajaxu, zajedno su vodili 127 utakmica od 2002. do 2005. te dvaput osvojili nacionalno prvenstvo uz Kup i Superkup. Ranije je Krol bio pomoćnik izborniku Nizozemske Louisu van Gaalu, Koemanovu prethodniku na klupi Oranja.
- Koemanu je u ovom trenutku najvažnije da stavi “točku na i”, odnosno da zaokruži momčad s kojom će nastaviti kvalifikacije za Europsko prvenstvo. On je moderan trener, voli i primjenjivat će ofenzivan nogomet. Mislim da je njegova 4-3-3 postavka mnogo logičnija od Van Gaalove igre s trojicom ili petoricom braniča. To je logičan izbor, jer Nizozemci su navikli na takav nogomet i većina naših klubova igra po tim principima. Vjerujem da će se igrači dobro snaći. To je mlada momčad, tek nekolicina ima iskustvo. Koeman u Ligi nacija želi i mora demonstrirati da se radi o obećavajućoj momčadi - nastavlja Krol, pa se vraća na neiskustvo pomiješano s potencijalom, pri čemu Luku Modrića ističe kao ogledni primjer ispravnog ponašanja:
- Imamo igrače koji bi mogli doseći najvišu razinu, recimo Xavi Simons ili Cody Gakpo. No, njihov talent ne garantira uspjeh, danas igrači nisu stabilni kao ranije, lako izgube glavu. Uzora mogu pronaći u Modriću, mladi se trebaju ugledati na njega. On je primjer kako postati dobar igrač i dokaz onoga što stalno tvrdim, da su tehnika i vizija važniji od fizike, a misao osnova nogometne igre. Upravo zbog tehnike i vizije Modrić je još uvijek top klasa, u godinama u kojima je to nekada bilo nezamislivo
Prije se igralo na ulici...
Dobra vijest za Hrvate, kaže živi dokaz te tvrdnje, jest da pobjednici stvaraju pobjednike, a velika je prednost što Zlatko Dalić nije sklon velikim promjenama.
- Hrvatska je uvijek imala dobre igrače i ispravan pristup nogometu. Nije mala stvar godinama držati istog izbornika i manje-više istu momčad. Vaši veterani donose iskustvo nacionalnoj momčadi, ljudi zanemaruju veličinu tog izraza. Pogledajte samo kako se prisustvo starijih odrazilo na mlade, posebice Joška Gvardiola. Jako me zanima kakvu će si on budućnost izgraditi. Ako postoje ikakve dvojbe, savjetujem mu da prihvati veliki transfer. Ima tu kvalitetu i nije mu prerano da sada napusti Leipzig. Bit će mu to prvi korak na putu da postane svjetska klasa. Ostane li u Leipzigu, ostat će i na istom nivou, a mora se razvijati na višoj razini. Gvardiol je fantastičan, ali da biste postali velikan, morate prihvatiti još napornije treninge, iz tjedna u tjedan, tada možemo razgovarati o klasi. Nažalost, mi nemamo klasu kakvu smo imali ranije.
Upravo je Krol bio slika i prilika klase. Izuzevši EP u Italiji, u svakoj od preostale tri velike ceremonije pronašao je mjesto u najboljoj momčadi turnira, a od individualnih dosega pamti i nagradu za nogometaša godine Serije A (Napoli, 1981.) i treće mjesto na popisu Zlatne lopte 1979., iza osvajača Kevina Keegana i Karla-Heinza Rummeniggea. Čovjeka koji je predstavljao “totalni nogomet” danas je teško zabaviti.
- Zašto klasa u Nizozemskoj jenjava? Stvar je jednostavna, prije ste igrali nogomet na ulici, danas na računalima. Prije biste od rane dobi trenirali na različitim pozicijama, kako smo mi to radili u Ajaxu. Tako dobijete kompletnog, hrabrog igrača. A danas? Izgubili smo igrače koji donose energiju. Danas igrač na 20 metara od gola šalje loptu unazad, zato što mu nedostaje čvrst karakter, boji se driblati i preuzeti rizik. To je u moje vrijeme bilo nezamislivo. Znalo se pravilo - prvo dodavanje ide prema naprijed, ako ne uspije, stvaraš presing na taj dio terena. I to je bilo ugodnije za gledati, a danas vidimo beskrajna dodavanja i presporu igru. Generalno, toga je previše i postaje dosadno.
Još uvijek se dobro sjeća Eura u Jugoslaviji i brončane medalje nakon “krvavih” 120 minuta igre.
- Utakmica koju ću zauvijek pamtiti. Jugoslavija je bila jako dobra, igrači s tog područja oduvijek su nevjerojatni, a razlog se krije u činjenici da ste imali velike trenere, koji su znali s mladim igračima. Kvalitetom je to bila izjednačena borba, nama je Cruyff otpao za ogled zbog suspenzije, pa sam ja preuzeo kapetansku ulogu. Od njega sam mnogo naučio, znao sam što je potrebno momčadi i kako ih organizirati. Bio je to prirodan put, ljudi ne znaju da je status kapetana mnogo više od nataknute trake.
Teško mu je izdvojiti najznačajniju epizodu karijere, zaključuje da je nogomet tada bio drukčiji, više se igrao iz užitka i za publiku, a danas mu te karakteristike nedostaju. “U moje vrijeme bilo je ljudi koji su ovaj sport učinili velikim” - tako je sažeo čuvenu epizodu u kojoj nije ostao zapamćen kao statist, već jedan od glavnih likova. Iako je o “ljudima koji su nogomet učinili velikim” pričao u trećem licu, jasno je da se Ruud Krol ubraja u tu skupinu. U skupinu rijetkih, neponovljivih i legendarnih, a taj status Krol je zapečatio dok se sportsko-medijski svijet nije olako razbacivao tomu sličnim epitetima. Zato se njegovo ime i danas izgovara uz posebni naklon.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....