U dvoboju Španjolske i Italije pobjedu je odnijela spretnija i sretnija reprezentacija. Španjolska je imala dvije različite verzije unutar utakmice, za razliku od univerzalnog pristupa Azzurra. Možda je upravo ta činjenica, da je Roberto Mancini igrao u jednoj varijanti protiv slabije verzije Španjolske u prvom dijelu, i one bolje u nastavku, rezultatski prelomila neizvjesnu borbu. No, dobro, Italija će u borbu za broncu, dok će Španjolci na megdan Vatrenima. Što očekivati?

Analize ćemo utakmice u taktičkom smislu pustiti za sutrašnje najave, zadržimo se na jednom segmentu o kojeg se, pogotovo u kontekstu Španjolaca, već godinama lome stručna koplja.

Od Cruijffovih vremena, koja su revitalizirali nasljednici Rijkaard, Guardiola, i danas to čini Xavi, afirmirana je važnost posjeda lopte. Španjolska je općenito taj trend prihvatila kao svoj brend. Nametnula ga je prije 15-ak godina, a kako je konkurencija trpjela dominaciju reprezentacije (prvaci svijeta 2010., prvaci Europe 2008. i 2012.) te kluba (Barcelona LP 2009. i 2011.), mnogi su preuzeli taj recept igre. Glavninu vrijednosti tog kolokvijalnog tiki-taka sustava, lakonski je objašnjavao baš Johan Cruijff.

- Kad ti imaš loptu, uvijek si u prednosti pred suparnikom jer je on nema.

Neizvjesna nadmetanja

Jednom je Cruijff, s Barcelonom, upoznao drugo lice te medalje. Reposjed. Igrajući finale LP s Capellovim Milanom, Barca je potučena do nogu (0:4). Promicala je posjed i kontrolu igre, ali je Milan jako dobro blokirao i oduzimao lopte. I kontrirao. Cruijff je teško podnio debakl i prestao je trenirati. Kasnije će Guardiola uzeti temeljno taj stil igre, ali ga je nadogradio modernim alatom, a to je visoki presing i oduzimanje lopte (reposjed) unutar 6-8 sekundi od gubitka. Dakle, bliže suparničkom golu...

Mogli bismo reći da je danas nogometna filozofija trenera podijeljena na partiju onih koji žele držati loptu i graditi kroz igru napad, te drugu partiju koja želi igrati na reposjed i brzu okomitu provedbu napada. Kada ne postoji jasna ideja, ili kadar s kojim se to može sprovesti, treneri znaju ući u kompromis i igrati malo na posjed i malo na kontru. Eto, aktualna Španjolska je upravo u tom problemu, kao i njen izbornik Luis de la Fuente. Niti je na liniji dosadašnjeg španjolskog drila, s puno posjeda, niti ima (dovoljan) profil igrača za brže protunapade. Ta taktička nedorečenost jako iritira analitičare i javnost, pa nije čudo da su u Savezu odali, nakon neugodnog poraza sa Škotima, kako ozbiljno preispituju izbor 61-godišnjeg De la Fuentea nakon samo dvije utakmice. Protiv Italije jest izborena pobjeda, ali ta kolizija slabije igre (i posjeda) u prvom dijelu s onom (dominacija posjeda) u nastavku pokazala je da je Španjolska i dalje u nekom vakuumu. Može li se to promijeniti protiv Hrvatske?

U dosadašnjem odnosu snaga Španjolska je u dvobojima s Hrvatskom poslovično bila dominantnija u posjedu, ali je natjecateljski uglavnom bilo neizvjesno nadmetanje. Izuzetak je dvoboj u Elcheu nakon SP-a u Rusiji, kada je La Roja sa 6:0 isprašila Vatrene. To je bilo toliko nelogično nadmetanje da se teško može tretirati kao pokazatelj nečeg...

Stvari su možda najbliže bile na Euru 2021, kada su Španjolci slavili s 5:3 nakon produžetaka. Tom prilikom imali su prevlast posjeda, ofenzivno još ubojit pristup, ali su iskazivali priličnu ranjivost na protunapade naših. Ono što su prikazali protiv Škota, a i sada protiv Italije, ukazuje da u odnosu prije dvije godine, Španjolska teži posjedu, ali ga teže dominira, manje je konkretna u završnici, a više je ranjiva u obrani. Jasno je i to da je De la Fuenteova selekcija prilično deficitarna kvalitetom pojedinaca na koje je Španjolska inače navikla...

Uvijek barem 65 posto

Uzmemo li navedeno u obzir, Hrvatska, koja je jača od 2021., djeluje u usporedbi s ovom Španjolskom prilično “bliže” u svim navedenim aspektima igre. U kontroli lopte i posjedu Vatreni su vrlo jaki. U obrambenoj postavci su snažniji i kompaktniji nego na Euru. Ostaje dvojba koliko je Hrvatska manje efikasna u protunapadima, s obzirom da nema prodornog igrača tipa Rebić, i brzanca tipa Oršić, a Perišić igra u posljednjoj liniji. Forte Dalićeve selekcije je u veznom redu, i njegovom umijeću kontrole lopte te posljedično razigravanja momčadi u ritmu koji joj odgovara. Manje je ova selekcija raspoložena kada nema duži posjed jer naša veza nije toliko agresivna te ne voli juriti stalno za loptom. Kako taj odnos pomiriti u dvoboju sa suparnikom kojem je to bio forte i traži način da ga opet osnaži u novoj generaciji?

U većini dosadašnjih dvoboja Španjolci su imali veći posjed od Hrvatske, svejedno govorimo li o pobjedama, porazima ili remijima. Iznosio je posjed uvijek iznad 65 % u njihovu korist. No, primjerice na Euru 2012, gdje su bili još vrlo moćni s najjačom generacijom (Iniesta i društvo), Bilićeva Hrvatska odigrala je sjajnu utakmicu. Španjolska praktično nije stvorila šansu, uz mnoštvo pasova, dok je Hrvatska imala 2-3 zicera i barem jedan nedosuđeni kazneni udarac. U toj igri je senzacionalno odigrao Luka Modrić kao ofenzivni vezni, ali i momčad, koja nije bila podređena, ali je uspješna bila u reposjedu i onda bržem odlasku u napad. Nešto slično bilo je prije dvije godine na Euru, iako je bilo dosta bizarnih propusta u igri i “ne-igri”.

Moguće je da se Hrvatska s ovim veznim redom može nametnuti Španjolskoj u kontroli posjeda. Nije to međutim temelj u kojem se može steći rezultatsku prevagu. Pitanje je i da li više posjeda protiv ovakve Španjolske, te visoko postavljanje linija, odgovara bolje našima ili Španjolcima. Teško je za sada dešifrirati odnose dvije selekcije u novim im tehničko-taktičkim odnosima.
Dojam je da naša reprezentacija, pogotovo kroz iskustvo i kvalitetu veznog reda, može unutar utakmice prepoznati njene tijekove i shodno tome miksati faze posjeda, ali i prepuštanja te inicijative Španjolskoj pa je izložiti riziku od reposjeda i kontre kroz bržu pas igru (brzanci nam nedostaju). Jer ova selekcija La Roje je vrlo ranjiva u defenzivnom bloku, prilično taktički neuredna i s gubitkom rasporeda neočekivano razvodnjenih linija. Talijani su te prostore u sredini terena i na polovici Španjolske znali par puta iskoristiti za prodore, ali su bili jalovi u završnici. Zato su izgubili.

Reposjed će u finalu biti jako važan faktor prevage. Podigne li Hrvatska taj učinak ona će sigurno biti jako opasna u tranziciji, jer je tehnički bitno bolja od Italije.