Hrvatska će protiv Portugala igrati s trojicom stopera, najavio je izbornik koji će na taj način početi graditi novo lice Vatrenih za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Mala revolucija ili taktička evolucija, kako god tko to shvatio, došla je kao nužda, a ne tek ideja i želja, no daleko je 2018. godina i Zlatko Dalić danas mora iznova stvarati Hrvatsku koja će biti natjecateljski moćna. Bilo je i ranije probnih utakmica u tom sustavu, ali ključno je da izbornik i suradnici imaju jasnu viziju kako to igrati, da su tome posvećeni, da je to projekt koji će graditi, a ne samo pokus za jednu večer. Ako se želi uspjeti na taj način.
Hrvatska ovog časa nema vrsnih krila za formaciju 4-3-3 koju je prakticirala poduže, i u Rusiji 2018, ali i ponovno otkako je Dalić uoči Eura 2021. godine instalirao kao temelj vezni trojac Modrić – Brozović – Kovačić. Ivan Perišić je daleko od prave forme, a izbornik nikoga od krila nije ni zvao, osim što je naknadno uvrstio Pjacu. To determinira kako je logično da Vatreni na terenu imaju dvojicu napadača, a krucijalno pitanje uoči Portugala je hoće li formacija biti 3-5-2 ili 5-3-2. Mogu i neke drugi inačice poput 3-4-1-2, no igru određuje obrana. Nije isto igrati je s trojicom ili petoricom po širini.
Guardiolina postavka
Marko Pjaca odradio je ulogu desnog bočnog iliti wing-backa za Dinamo u Bakuu s Qarabagom i čini se da je izbornik sklon povjeriti mu isti posao u Lisabonu. Druga je opcija Kristijan Jakić. Niti jedan nije specijalist, ali Josip Stanišić i Josip Juranović su ozlijeđeni, a Dalić je tek najavio da kreće u skeniranje svih koji su opcija ne bi li za listopad iskristalizirao novo ime.
U 3-5-2 bočni su igrači ofenzivni, to bi mogli biti Pjaca i Sosa, ali radi se o poprilično hrabroj postavci jer trojica stopera bi vjerojatno često morali pokrivati cijelu širinu terena. Za to moraju biti brzi, okretni i koncentrirani. Zato ne bi čudilo da ipak desno starta Jakić, on je veznjak, ali nešto skloniji defenzivnim zadacima te bi raspored mogao zapravo biti 5-3-2. Zadnji red s petoricom je "betoniranje", ako se kvalitetno odradi. Čak je Dalić spomenuo varijantu da netko od središnjih braniča može biti opcija za desni bok.
Mnogi igraju s trojicom stopera ali ideje su različite. Najofenzivniji je Pep Guardiola koji na početku sezone često stavlja raspored 3-2-4-1, pritom su Gvardiol na lijevom stoperu, a Kovačič jedna od "šestica". No, Hrvatska nema takvu moć igre, pogotovo ne protiv Portugala.
Kad bi bili zdravi Erlić i Stanišić imali bi imali velike šanse startati, ovako će obrana vrlo vjerojatno biti Pongračić, Šutalo, Gvardiol, na desnom boku Jakić ili Pjaca, lijevo Sosa, u sredini Modrić i Kovačić, a ispred njih Baturina ili Mario Pašalić. U napadu je siguran Kramarić, a druga špica Budimir ili Petković, U kombinaciji je i Matanović.
Kako preskočiti "dječje bolesti"
Ako bi Dalić išao putem Guardiole tada bi stavio samo jednog napadača, a sastavi bi mogao biti Livaković - Pongračić, Šutalo, Gvardiol - Modrić, Kovačić - Pjaca, Mario Pašalić, Baturina, Sosa - Kramarić. U igri je svakako i Luka Sučić koji, međutim, ne igra u Real Sociedadu. Debitirat će Petar Sučić, pitanje je samo u kojem trenutku točno. Hrvatski problem s Guardiolinom postavkom je što se i ona značajno bazira na jakim krilima te na ofenzivnim veznjacima jer ima samo jednu pravu špicu.
Hrvatska ima stopere, ima veznjake, pogotovo "osmice" i "desetke", ima i napadače iako nisu top klase, ali nedostaje bočnih ofenzivaca. Izbornik će reći da vjeruje u totalni povratak Perišića, međutim upravo je on u Interu i Tottenhamu igrao na lijevom boku pa i njemu to odgovara. Logično je da onaj tko nema "rakete" na krilima stavi dvije špice te na drugačiji način otvara i gradi napade. To je nešto sasvim drugačije od dosadašnjih 4-3-3, ali za to treba vremena. Prva utakmica može biti bolja ili lošija, ništa s time neće biti riješeno. Zato je ovog časa najbitnije u detalje razraditi kako će Hrvatska u tom sustavu djelovati, a potom treba uspostavljati mehanizme u igri.
Perspektiva postoji, mnogi Vatreni tako ili slično igraju u klubu, neće im biti strano, a Modrić koji to ne igra lako će se prilagoditi, jer ako netko kuži igru to je on. Dakako, postoje i zamke, nekad i "dječje bolesti", no treba ih preskočiti i prevladati. Ako jednog dana ponovno budemo imali odlična krila, ukoliko se neki mladići istaknu i dokažu kao rješenja za A reprezentaciju, izbornik i stožer imat će slatke brige kako dalje. No, za početak živo nas zanima kako će to izgledati na stadionu Benfice.