Dominik Livaković dobio je crveni karton nakon što je stigao do lopte prije Roberta Lewandowskog, i to debelo prije, ispucao ju je, te ga u nastavku kretanja s tom ispruženom nogom, ali prirodno ispruženom, ne dodatno podignutom prema poljskom napadaču, udario u predjelu potkoljenice. Neki će kazati da je hrvatski vratar zbog nesmotrenosti to zaslužio, ali velika većina sudačkih eksperata čije smo mišljenje čuli ili pročitali tvrdi da - prekršaja nije bilo. To je ustanovio je i Damir Skomina, Slovenac koji je sudio finale Lige prvaka.
Ragovarali smo s kontrolorima UEFA-e koji ocjenjuju suce na ovakvim utakmicama i decidirano tvrde da prekršaja nije bilo. Kažu kako je Livakovićeva noga bila u prirodnom ‘slijetajućem‘ položaju i ne snosi odgovornost za sudar do kojeg je došlo jer ništa drugo nije ni mogao učiniti.
Nekad ga sigurno ne bi bilo, u zadnje vrijeme svašta se čudno sudi, pa ponekad i takvi prekršaji. Pritom nije uzeto u obzir da je i Lewandowski bio neoprezan jer mogao je, da je htio, izbjeći Livakovića, budući da je kasnio na loptu i vidio da je neće moći sustići. Nije drama to što on nije čuvao samoga sebe, ali jest drama to što Livaković nije uspio sačuvati njega. Iako ga, na kraju, premda ga je boljelo, nije ozlijedio.
No, suci mogu suditi ispravno i pogrešno, o odlukama koje donose uvijek će se voditi polemike, ali komentari pojedinih poljskih novinara doista su nas začudili. Dojam je da se radi o ekshibicionistima željnima pozornosti koji koriste teške riječi i uvrede opisujući Livakovića na najružniji, baš degutantan način zbog jednog igračkog sudara kakvi su jednostavno dio nogometa. I to Livakovića, poštenog i divnog čovjeka. Koliko god je točno da nogomet treba zaštiti do grubosti, on nikad neće biti balet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....