Kamera je, sasvim slučajno, švenkala Dražena Ladića i Ivana Perišića u tunelu uoči ulaska na teren. Na semaforu je pisalo 0:1, bilo je poluvrijeme, a Hrvatska je u tome času izgledala kao momčad kojoj treba jaka ruka pomoćnica.

- Ivane, vi to možete... - odjekivalo je negdje u eteru dok je Perišić Ladiću dao "pet" i istrčao na teren.

Izgleda kao nevažna sličica. I možda i jest. Ali u času kada je Hrvatska vapila da se Perija izvadi, izbornik i njegovi vjerni ljudi kazali su mu: "Čovječe, ti to možeš!"

Vjera se isplatila. Perišić je prvo postao Bruce Lee, a onda je i asistirao. Čekajući ga pet utakmica, pojavio se u šestoj. I uz pomoć dobrih prijatelja - Mandžukića prije svih - riješio je utakmicu. Riješio je Englesku. Čekajući Perišića, zapravo, dočekali smo finale...

POGLEDAJTE PERIŠIĆEV POVIJESNI POGODAK

Da, Ivan Perišić bio je čovjek kojeg smo čekali, a da bismo ga dočekali u 60 i nekoj minuti utakmice koja nosi finale, utakmice u kojoj smo ga, realno, željeli zamijeniti. No Dalić nije. I zato je on izbornik, a mi obični pikzibneri s nekoliko možda dobrih rečenica. I par velikih želja.

KENZO TRIBOUILLARD Afp

Vezane vijesti

NA PREKRETNICI Trojica Vatrenih asova ne znaju gdje će igrati sljedeće sezone, u najavi ljeto brojnih transfera

NIJE POŠTENO VIDEO: ‘Izmrcvario‘ je Hrvatsku, pa je potjeran s natjecanja, a pogledajte što je sad opet napravio Vatrenom

Tako sam, u transu jedne Moskve, slavio ulazak u prvo veliko finale hrvatske reprezentacije. Danas, pet godina kasnije, završnice su ovoj Hrvatskoj postale dnevni boravak, a jedan od ključnih ljudi u toj priči ostao je isti. Ivan Perišić. U Rusiji smo ga čekali i - dočekali, ali otada do danas, upravo je on onaj u kojeg se pouzdaješ kada je frka, koji isporučuje kada je nužda. Konačno, treći je po broju nastupa u reprezentaciji (126), iza Modrića i Srne, upravo s Mandžukićem dijeli drugo mjesto na vječnoj listi strijelaca (33), iza neprisnovenog Davora Šukera. Dakle, očekiveno je nešto od njega i očekivati.

Ubacivanje, probijanje, traženje

U tim statističkim formama, međutim, postoji jedna posebnost: u prijateljskim utakmicama za "vatrene" postigao je osam pogodaka, u kvalifikacijama za SP šest komada, u kvalifikacijama za Euro devet golova, na Eurima je poentirao četiri puta, a na Mundijalima se šest puta upisao u strijelce. Sve logično. No, u Ligi nacija, a odigrao je dosad 13 utakmica u tom natjecanju - Perišić još nije zabio. To je jedina "prazna kolona" koja stoji pored Perišićeva reprezentativnog opusa.

"Ivane, vrime je!", možemo zavapiti u tom kontekstu. I pritom ne očekivati senzacije, već nešto što bi se trebalo dogoditi - po "defaultu". Pogotovo jer Perišića posebno inspiriraju velike utakmice. Ne samo golgeterski, već i asistencijama, samom izvedbom. OK, ovoga puta kreće iz "drugog startnog bloka", s pozicije beka, a ne krila, no i taj manevarski moment ima svoju logiku, ali ujedno ne isključuje da će Perišić biti aktivan u posljednjoj trećini španjolske obrane. Ubacivati, probijati, tražiti. Čovjeka, gol, dodavanje...

Da, večeras može postati drugi najbolji strijelac u povijesti Hrvatske, a s obzirom na urođeni atleticizam i nesklonost ozljedama, već na Euru 2024. u Njemačkoj dosegnut će i drugo mjesto po broju nastupa za "vatrene". No, ta igra brojki u nedjelju u Rotterdamu postat će nevažna, jer na De Kuijpu će ovaj naš 34-godišnjak učiniti sve da s Hrvatskom ostvari monumentalni "vatreni treble": srebro 2018., bronca 2022., zlato 2023. godine. Da zaokruži opus s generacijom s kojom je prošao silna razočaranja, da bi na kraju s CD-a odzvanjala Štulićeva "zadovoljština".

Zlatna generacija hrvatskog nogometa

A ona traži taj grand finale, utakmicu koja ne spada u red najvećih, ali svakako je izrasla u one od značajnijih. Konačno, večeras se u svijetu ne igra veća utakmice od ove. Pitajte, konačno, Španjolce je li im ovo "revijalka"... Konačno, baš protiv Španjolaca na Euru 2016., kada smo im očitali lekciju, Perišić je zabio i asistirao Kaliniću za pobjedu 2-1, koja nas je trebala lansirati daleko, ali ipak smo zapeli na portugalskoj krošnji već u osmini finala.

Sve to kuljalo je u zlatnoj generaciji HR-nogometa, koja je pod Dalićem dobila sve ono o čemu je težila, iako se već mirila s "luzerskim" etiketama. A onda su Modrić i prijatelji strgnuli, zgazili i krenuli u pohod koji traje, i koji ne kani stati. Ne samo večeras u Rotterdamu, već i u Njemačkoj dogodine. Ali otom-potom, ima vremena, "jezdit će se ka Alemanji", pjeva zabranjeno pušenje, za godinu dana.

Ovoga puta na redu je Nizozemska. Rotterdam. Španjolska. I utakmica za vječnost. U kojoj već debelo stoji napisano ime Ivana Perišića, hrvatskog "gumiflexa" spremnog za ovakve, najveće utakmice. Da, Ivane, "vrime je..."