Uoči rujanskog reprezentativnog ciklusa (Portugal, Poljska) izbornik Zlatko Dalić dao je jasno naslutiti kako će krenuti s novom taktičkom postavkom. Umjesto uobičajenog 4-3-3 sustava, ili njegove inačice 4-2-3-1,
Dalić je odabrao opciju s tri braniča. Lisabonska varijanta podrazumijevala je postavku 3-4-2-1. Time se htjelo kompenzirati manjak krilnih (bočnih) igrača, iskoristiti više kvalitetnih stopera te širinu u izboru veznih. Hrvatska potonjih ima u više varijanti, kao šestice, osmice i desetke. Jer iako je Brozović prošlost, Kovačić je pokazao da može biti vrhunski na toj poziciji, kao što je Petar Sučić, kao nekoć Jakić, nagovijestio dobar potencijal pivota. Ako ćemo po teoriji, onda će se govoriti da su nam šestice (ili neke druge pozicije, svejedno) slabije, jer se ravnamo po Brozoviću iz najboljih dana, a zaboravljamo kakav je bio na početku. Brozović je krenuo kao osmica u reprezentaciju, čak i u jednoj fazi ofenzivni vezni, da bi se onda pozicionirao kao šestica. Najviše zahvaljujući Spallettiju, koji ga je u Interu prebacio na tu poziciju i Brozović je postao svjetski tretiran “zadnji vezni”.
Dakle, treneri su ti koji trebaju vidjeti “malo dalje” od običnih promatrača, tko može prerasti u vrijednost na određenoj (traženoj) poziciji. Zato jesu stručnjaci, i zato jesu vrhunski plaćeni.
Ta priča vrijedi i u kontekstu taktičke postavke jedne momčadi. Izbornik mora imati jasnu ideju kadra kojeg zove odnosno s kojim raspolaže, te temeljem njegovih potencijala, prepoznati koji bi sustav igre bio najbolji da se iskoristi maksimum od tih potencijala.
Prepoznavanje aktera
Zlatko Dalić je u Lisabonu vidio plusove i minuse ideje igranja s tri stopera. Koja strana prevladava, ona s plusovima ili ona s minusima? Na to pitanje može dobiti odgovor samo s logičnijom provjerom, a to podrazumijeva više utakmica, u kojima će se prepoznavati najbolje aktere za tu igru, uigravati ih i spoznati što to znači u njihovom maksimumu. Dakle, kada se kompletiraju redovi, kada se vrate Stanišić, Erlić i Juranović, pa Majer, Vlašić, kada svi budu u klupskom natjecateljskom ritmu, kada se možda izdigne neki novi adut (Sučići, Matanović, Baturina...), nakon 4-5 utakmica i višestruko više treninga uigravanja, bit će potpuno jasno koliko Hrvatska može sa sustavom tri braniča.
Ako je Dalić birao tu opciju u Lisabonu iz uvjerenja, a ne radi toga da javnosti pruži dojam da se nešto novo radi, onda bi bilo logično da se u nedjelju protiv Poljske, potom i u ostalim utakmicama Lige nacija, nastavi s tom postavkom. Sustav igre je jako važan, a ne sporedan kako i neki treneri tumače, ističući tezu da je najvažnije kretanje igrača. Sustav igre se ne mijenja ovisno o suparniku, mjestu igranja ili tipu utakmice, nego se utvrđuje kao temeljni okvir funkcioniranja igrača sukladno potencijalima koje trener ima na raspolaganju. Ako nemate krila, nema logike igrati 4-3-3. Ako nemate brze i pokretne bekove, što znači četiri braniča u liniji...
Mora se raščistiti
Sasvim je u redu, dapače poželjno da se ima plan A i B. No, Hrvatska već dugo igra u varijantama 4 (4-3-3, 4-2-3-1) i to igrači znaju. Igra s tri je novost i tu bi Vatreni mogli učiniti neku razliku u odnosu na potrošenu priču zaključno s Eurom. To prije što bi uz povratak ozlijeđenih, pa potvrdu osvježenja u liku Matanovića, te s više vremena uigravanja, taj sustav mogao djelovati još uvjerljiviji u odnosu na Lisabon.
To se neće dogoditi, odnosno neće se znati, ako se bude taktički “šaralo” malo ovako, malo onako. Možda se na kraju pokaže da nije pogodan, ali upravo je ovo vrijeme da se to raščisti.
U Osijeku će Poljska vjerojatno, kao i u Škotskoj prije nekoliko dana (pobijedili 3:2) također igrati u sustavu s tri braniča. Poljaci su svjesni da je Hrvatska, iako u određenom padu, i dalje jaka reprezentacija. Njihov taktički izbor defenzivno osnažen (spuštanjem dva bočna igrača u liniju 5) je zalog dobroj obrani, dok s dvije devetke (Piatek i Lewandowski) mogu preskakati sredinu (gdje je Hrvatska jaka) i hraniti ih dugim loptama. Dva vrsna igrača su iskusni i znaju zadržati loptu i omogućiti momčadi da se brzo digne u ofenzivnu postavku. Nakon Portugala i njihovog 4-3-3, pruža se mogućnost testirati naš 3-4 blok sa suparnikom koji igra u istom formatu.