Postoji i veći tragičar od Livaje: Cijela obitelj već je slavila, a sada će Vatrene gledati na televiziji

Zlatko Dalić konačno je popunio autobus, u srijedu je imao na okupu sve igrače na koje računa za Ligu nacija pa i jednoga više. Država gori zbog Marka Livaje, a kad se raskopa ispod površine najveći tragičar priprema za Rotterdam jer - Dion Drena Beljo.

Napadač Hajduk sam je odabrao demisiju iako je imao zabetoniran status u kadru za Final Four. Prije toga pretrpio je verbalne udarce na jedinom treningu, no izbor je u konačnci ipak bio njegov.

Vinkovčanin se mimo svoje volje spustio toboganom smrti i srećom - živ je!

Krenulo je ushitom zbog poziva, općim oduševljenjem njega i cijele obitelji što će ići na Ligu nacija, možda i debitirati za Vatrene, a ima šansu i osvojiti trofej. Kad je uvršten na listu mislio je da je to to, da su mu igre za Augsburg priskrbile vizu za ulazak u klub Brončanih. Nastavljeno je laganom zbunjenošću i čuđenjem što ih ima 24-orica, a samo su 23 mjesta i pitanjem – hoću li baš ja izvući najkraću slamku.

Dion Drena Beljo

RONALD GORSIC Cropix

Realizirano to tušem na okupljanju u ponedjeljak kad mu je izbornik priopćio da će trenirati s njima, ali ne kako bi išao u Rotterdam nego s mladom vrstom na Europsko prvenstvo. Beljo je svakako želio biti dio U-21 momčadi, međutim tek nakon što bi odigrao za A.

I kao vrhunac, baš da sudbina bude ironična do kraja, sad Beljo na Rujevici svaki dan lije znoj, a na Ligu nacija ne može iako će Dalić imati čovjeka manje. Popis je objavljen u ponedjeljak do ponoći i može se mijenjati samo u slučaju ozljede, za Livaju nema rješenja. Dresa s brojem 20 u hrvatskoj vrsti neće biti. Beljo ga imao pravo samo gledati.

No Beljo, iako je kratkoročno tragičar akcije Final Four, dugoročno može biti veliki dobitnik. Livaja je dao petama vjetra, a njegov vrijeme tek dolazi. Zna to dobro, zato mu je lice vedro, nakon prvotnog razumljivog razočaranja, a podrška suigrača kalibra Luke Modrića koju smo vidjeli odmah na prvom treningu u kojem ga je zapalo da radi s kapetanom u ekipi, veliko su i iskustvo i ohrabrenje. Pred njima je budućnost. Beljo neće u borbu za medalje, no itekako ima što reći u Rumunjskoj i Gruziji s mladom reprezentacijom. Možda i ona dođe do sličnih visina.