Lisabon već na prvi dojam odaje snagu grada. Navodno su u njemu uživali još Feničani, ocrtavši ga “ugodnim utočištem”. Ako ste došli samo zbog nogometa, odabrali ste savršeno mjesto. Za reprezentaciju se navija, ali za klub se živi, to je istina koju ćete odmah detektirati.
Portugal i Hrvatska igraju na stadionu Benfice. U srijedu prijepodne u njegovom krugu po kafićima je dominirao engleski jezik, muzej je radio, službena trgovina kluba također, posjetitelja je bilo, gužvi ne, pokraj su klinci na umjetnoj travi odrađivali trening. Da Luz je impresivno zdanje, otvoren 2003. godine prima oko 65 tisuće gledatelja, a kite ga s nekoliko nadimaka - Stadion svjetlosti, Pakao svjetlosti, Katedrala...
Prvo ćete vidjeti spomenik Eusebiju, junaku šezdesetih i dijelom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koji je predvodio Benficu do dva naslova europskog prvaka. No, nismo došli nabrajati kipove i murale, ni znamenite događaje koji su se ovdje zbili, ni osvježiti frustracije s Eura 2004. kad smo poraženi od Engleske 2:4, namjera nam je bila popričati s ljudima koji su svaki dan na toj lokaciji i osjetiti bilo naroda. Taman kad smo planirali izaći iz muzeja naletjeli smo na djelatnika Benfice, što smo doznali nakon što smo se predstavili.
- Upravo jučer moj je prijatelj razgovarao s prijateljem iz Torcide, mislim da će ići s nama u Beograd na utakmicu Lige prvaka s Crvenom zvezdom. Bit će to vruć dan u Srbiji - kazao je mlađi čovjek, rekli bismo u tridesetima.
Odmah sam zvao Cropixovog fotoreportera Damira Krajača da ga snimi, činio se kao šansa za dobar intervju, ali...
- Možemo popričati o svemu, no bez fotografije, kao klupski zaposlenik nemam pravo govoriti za medije.
Obećao sam da će ostati anoniman...
- Očekujem da ćemo sa sastati s navijačima Hajduka i da će biti s nama u Beogradu. Mislim da hoćemo. Oni su nam prijatelji od devedesetih godina, od nesreće u kojoj su tri naša člana izgubila život. Veliki prijatelji...
Neće biti vijest ako se transparent Torcide pojavi među pristašama Benfice, s njihovom grupom No Name Boys, ali je li dobro za Benficu da joj to čini gostovanje u Beogradu užarenim? “Bocnuo” sam ga da čujem kako gleda iz te perspektive. Shvatio sam da se ne bi odrekao hajdukovaca ni po koju cijenu.
- Dobro je, naravno da je dobro. Međutim, na utakmici s Crvenom zvezdom ne očekujem ništa drugo nego sportsko navijanje u sportskoj atmosferi. Mi se za to zalažemo. Čuo sam da su srpski i hrvatski mediji već pisali o tome, da spominju moguće incidente, ne sviđa mi se da se to tako najavljuje. No, što je tu je...
Dao sam mu internetsku adresu Sportskih novosti, da zna gdje može pratiti sportske vijesti iz Hrvatske. Odmah je potražio na mobitelu...
- Jako u Benfici volimo igrače iz Hrvatske, eto, ja sam volio Petra Musu dok je igrao kod nas, a jednako toliko volimo i igrače iz Srbije jer jedni i drugi su talentirani... Igrali smo dosta utakmica protiv zagrebačkog Dinama.
Prijatelji ste s Hajdukom, a znate dobro i Dinamo?
- Kako ne, pamtim neke dvoboje s njim, zadnji su bili u Europskoj ligi.
A znate li tko je Jose Boto?
- Jose Boto? Znam. Prekrasan čovjek. Ovdje u Benfici bio je šef skauta, u sportskom sektoru je radio. Izuzetno drag, veliki profesionalac i izniman ekspert. Samo najbolje mogu reći o njemu.
Imate li informaciju da sad radi u Hrvatskoj, u Osijeku?
- Da, čuo sam to, baš smo nekidan razgovarali o tome da je Boto u Osijeku.
Već na ulazu u muzej istaknuti su neki posebni datumi, za Luku Modrića svakako specijalan iz 2014. godine kad je na Da Luzu prvi put s Realom postao prvak Europe, a na jednoj od fotografija vidjeli smo - Tomu Šokotu. Igrao je za Benficu 2004. povodom stote godišnjice kluba baš s Realom. No, u Lisabonu smo zbog reprezentacije...
- Reprezentativni nogomet je uvijek neizvjestan. Portugal ima jako dobre igrače, ali ne mogu Hrvatskoj odreći šanse za pozitivan rezultat. Ipak, vidim da smo u prednosti - kazao je isti sugovornik, a samo nas je još jedno zanimalo: tko je po njemu najveći portugalski igrač svih vremena?
- Što se Benfice tiče Eusebio, a ne bih uspoređivao Eusebija i Ronalda jer pripadaju različitim nogometnim erama. Pa, uzmite samo u obzir koliko su u doba Eusebija teže bile lopte, dresovi, kopačke... da ne spominjem kako on nije imao takve mogućnosti treninga i suplemenata da bude isklesan kao Cristiano Ronaldo - konstatirao je djelatnik Orlova. Jose Alvalade, stadion Sportinga, nije daleko, od tamo je Ronaldo, možda mu zato nije toliko drag...
Kako su me impresionirale riječi o Boti, šetajući dalje oko stadiona naišao sam na prodavača šalova i priupitao ga znate li on tko je Jose Boto?
- Boto? Ne, nikad čuo.
Što mislite, tko bi mogao biti?
- Ne znam, možda glazbenik?
Pratite li nogomet, znate da igraju Portugal i Hrvatska?
- Naravno, gledam svaku utakmicu Benfice. Doći ću i na reprezentaciju. Očekujem pobjedu, ali znam da i vi očekujete pobjedu Hrvatske. Tko ima Luku Modrića, ima pravo očekivati pobjedu - nastavio je.
Kazao je da se zove Joao, niti on se nije dao fotografirati, pristali su tek djelatnici osiguranje koji su naišli.
- Volim ići u Hrvatsku. Ako je za hrvatski medij, može! - kazala je djevojka.
Na ulazu u službeni klupski dućan mladi dečko, ne bih rekao da ima 20 godina. Zna li tko je Jose Boto?, iznenadio sam ga.
- Ne, nikad čuo. Možda neki igrač - čudio se što me to zanima.
Eto, u klubu sportskog direktora Osijeka itekako znaju, ljudi oko kluba ne. Što je i razumljivo, koliko ljudi zna tko je šef skauta u pojedinim našim klubovima? Za Tiaga Dantasa ću pitati drugi put, ako nešto počne igrati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....