Jedna od najdojmljivijih atmosfera koje sam doživio prateći reprezentaciju, bila je prije 23 godine u Glasgowu.
Stadion Hampden Park, 48 tisuća redom navijača, a ne gledatelja, ambijent savršen, odjek s tribina impresivan. Bilo je tako 90 minuta, iako je to jedna od najdosadnijih utakmica u memoriji Vatrenih. Nula prema nula, gotovo bez šansi, dva old school izbornika Craig Brown i Mirko Jozić sa sustavima s tri braniča (3-4-3 i 3-4-1-2).
Djelovalo je da Škoti žele više, a ne mogu, dok Hrvatska može više, ali kao da igra na sigurno. Unatoč takvom “nadmudrivanju”, s tribina se čula impozantna glasnoću, pjesma, gotovo bez zvižduka. U još nekoliko vizura na škotskim stadionima spoznah da je to standard, a ne slučajnost.
Iznimna privrženost reprezentaciji kao i klubovima, unatoč natjecateljskim siromašnim dosezima i zbilja “teškom” nogometu u smislu igre, puno govori o mentalitetu Škota. Hrabri su i daju sve od sebe, nisu opterećeni kvalitativnim inferiornostima suparniku te vjeruju da se borbom može kompenzirati deficite. Eto, vjerojatno nije slučajno da je odnos između Škota i Hrvata, iznenađujuće s obzirom na rejting, na strani subotnjeg suparnika. U šest utakmica oni imaju dvije pobjede uz tri remija, a Vatreni samo jednu, ali jako vrijednu pobjedu na Euru 2021.
Činjenica jest da je to treći susret na Maksimiru i da su u prethodnima jednom remizirali (2001.) te detronizirali Ćiru Blaževića nakon 7 posebnih godina na klupi, a u drugoj pobijedili kad je Štimac bio izbornik. Kasnijim porazom u Glasgowu je Štimac 2013. izgubio stolac i prepustio mjesto Niki Kovaču za doigravanje...
Kako si objasniti nelogičnost epiloga uz očite razlike u kvalitativnom tehničkom smislu? Upravo hrabrošću pristupa Škota. Oni iznimno cijene Hrvatsku, to je očito, jer poštuju da je kao mala zemlja izborila neovisnost, a u nogometu postala svjetski faktor unatoč maloj (slično njihovoj) bazi. Škoti će protiv Hrvatske, kao i u različitim fazama proteklih 24 godine, igrati s istim intenzitetom, srčanošću i hrabrošću. Upravo je s tim odlikama, osim u Engleskoj, uspijevala odolijevati vatrenom talentu i gdje god ga svladati. Zato je jasno da bi aktualnu razliku u tehničkoj kvaliteti, možda još izraženiju u korist Vatrenih, trebalo nametnuti kroz prizmu pristupa.
Hrvatska sigurno može biti borbena, srčana, hrabra (još kod kuće) kao i Škotska, ali Škoti ne mogu biti tehnički dobri, kombinatorni, kreativni kao Hrvatska. Dakle, ako Dalićeva momčad bude ispunila faktor kvalitetnog pristupa, onda će na planu igre Vatreni ostvariti željeni doseg. Za očekivati je da će Škoti biti u defenzivnom bloku i pokušati na kontre ugroziti Livakovića. Stoga bi Vatreni trebali visoko s posljednjom linijom čuvati leđa vezistima koji će strpljivo s napadačima morati graditi svaki napad dok ne otvore čvrsti blok gostiju. Pritom je važan brži protok lopte i “ljuljanje” njihove obrane preko bokova dok se ne otvori pukotina (i u sredini) da ih se probije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....