U Varšavi je Hrvatska osvojila jedan bod koji joj i dalje daje najizglednije prilike za drugo mjesto u grupi. To smo očekivali kao minimalni ulov u Poljskoj, a nakon 90 odigranih minuta ipak ostaje prilično snažan žal što se nije pobijedilo. Objektivno gledano, Poljska je zaslužila "iskupljenje", jer su u dvoboju s Hrvatskom bili praktično "dotučeni" blitzkriegom Vatrenih od 20. do 26. minute. Tri pogotka od kojih se svaki može tretirati golom za udžbenike.
Fantastično je pogodio Sosa volejčinom s lijeve strane iskosa u suprotan kut za 1:1. Izvanredna je bila akcija - dupli pas - Baturine i Petra Sučića, koju je potonji majstorski finiširao, kao da je rutiner od 28-30 godina. Kao što je bila top izvedba istog tandema po oduzetoj lopti, kada je Sučić lucidno poslao Baturinu ispred Bulke, koji je onda loptu desnom vanjskom poslao između nogu vratara u mrežu.
Tog trenutka, a bila je tek 26. minuta, na semaforu je bilo 3:1 za Hrvatsku i, iskreno rečeno, djelovalo je kao da će Poljaci doživjeti katastrofu. Raspali su se odmah nakon izjednačujućeg pogotka Sose i onda radili kardinalne greške potvrđujući time da imaju nižu kvalitativnu razinu od suparnika, ali i da su silno opterećeni lošim situacijama u svojem taboru.
Predaleko se stoji od suparnika
Doduše, utakmica je krenula s agresivnom domaćom škvadrom koja je već u petoj minuti kaznila loš ulazak Vatrenih u utakmicu. Odveć nonšalantni u pokrivanju suparnika, meki u duelu, naši su dozvolili Zielinskom da uđe u kazneni prostor i nesmetano gađa suprotni kut.
Pritom treba reći da je u začetku akcije domaći branič žešće povlačio Matanovića koji je čuvao loptu, te mu je istu oteo... Sudac je imao neki svoj kriterij, dopuštajući poneka naguravanja i povlačenja za dres, da bi na kraju pokazao posve drugačiji tretman kod Livakovićeva prilično nejasnog isključenja...
No, nema veze sudac sa slabostima koje su naši pokazivali u defenzivnom segmentu. Stajali su predaleko od suparnika, dopuštali im da primaju loptu i onda ulazili u probleme jedan na jedan.
"Mala loša tradicija"
Pritom je važno kazati da u ovoj formaciji, kada igraju dvije polušpice iza devetke, imamo praktično tri igrača koji manje pomažu obrani kad suparnik iziđe iz pritiska. Zbog toga su srednji vezni, P. Sučić i Modrić, često bili usamljeni u "pokrivanju" i lakše su Poljaci stvarali prilike. Uz to, Modrić nije bio energetski na potrebnoj razini, uslijed čega je kod dva pogotka prilično mekano propustio loptu odnosno suparnika.
Propusnost u defenzivnom bloku, primijećenu protiv Škota, potvrdila se i u Varšavi. Ukupno je Hrvatska primila četiri pogotka od dva nižerangirana suparnika, a onaj peti (Škota) je tek "crtama VAR-a" poništen. No, to ne umanjuje realnost problematične defenzive. Jedan od važnih uzroka čini se dekoncentracija. Jer dobivati golove pred odmor, ili u finišu utakmice, sada postaje "mala loša tradicija". Zbog toga je u Varšavi u konačnici zasjenjeno sve ono dobro što se učinilo u ovoj utakmici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....