Naša reprezentacija odigrala je sjajan finalni turnir, iako nismo uspjeli doći do toliko željenog trofeja pobjednika Lige nacija. Bez obzira na poraz u finalnoj utakmici, čestitke za prikazanu igru zaslužuju svi igrači na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem i njegovim stožerom.
Utakmicu za prestižni trofej na stadionu De Kuip u Rotterdamu igrali smo pred velikom podrškom naših navijača koji su neprekidno bodrili našu reprezentaciju tijekom cijele utakmice. I ponovno smo, kao i nebrojeno puta do sada svjedočili produžecima, nakon toga i penalima, drami bez koje očito ne ide.
Izbornik Zlatko Dalić na teren je poslao ekipu s jednom izmjenom u odnosu na početnih 11 u polufinalnoj utakmici. Martin Erlić zauzeo je poziciju na kojoj je jako dobro protiv Nizozemaca odigrao Domagoj Vida. Ovom izmjenom izbornik je htio dobiti na svježini u momčadi, obzirom kako smo u polufinalu igrali 120 minuta. Zadržali smo formaciju 4-3-2-1 s tri vrlo pokretljiva ofenzivna igrača koji su ponovno funkcionirali kao ‘lutajući‘ napadači.
Tijekom cijele utakmice prikazali smo vrlo zrelu i stabilnu igru s odličnim gardom i visokom energijom. U tom kontekstu, između puno odličnih izdvojio bih, uz ponovno izvrsnog kapetana Luku Modrića, igru Ivana Perišića i Marcela Brozovića koji su bili fantastični, kao motori koji svojom energijom guraju našu reprezentaciju do velikog trofeja.
Trebala nam je reakcija s klupe
Od samog početka utakmice osjećala se važnost finalne utakmice, obje ekipe nisu preuzimale veliki rizik u igri, te nisu dozvoljavali protivniku prostor za igru na protivničkoj polovini terena. Prvih dvadesetak minuta nismo bili opasni pred golom Španjolaca, ali kako je utakmica odmicala Modrić, Brozović i Kovačić su sve više preuzimali kontrolu igre, te smo sve češće dolazili u završnu, napadačku trećinu i prijetili preko Kramarića, Pašalića i Perišića.
U fazi obrane bili smo vrlo kompaktni, kombinirajući igru visokog presinga s dubokom zonskom obranom, tako da su Španjolci jedinu ozbiljnu priliku u prvom dijelu imali nakon presječenog proigravanja Erlića za Brozovića. Drugo poluvrijeme ipak smo gledali nešto otvoreniju utakmicu, ali je bilo vidljivo da će nam zbog velike potrošnje trebati reakcija s klupe kako bi zadržali kvalitetu igre i dodatno pojačali pritisak pred golom Španjolaca.
Očekivan je bio ulazak Brune Petkovića koji je fantastično reagirao u utakmici protiv Nizozemaca, u igru je ušao umjesto Marija Pašalića. U takvom rasporedu Kramarić je zauzeo poziciju na desnoj strani napada, dok je Bruno zaigrao na ‘svojoj‘, centralnoj napadačkoj poziciji.
Linije se razvukle u produžecima
Španjolski izbornik Luis de la Fuente je također mijenjao sredinom drugog poluvremena, tražeći svježinu i dobitnu, pobjedničku kombinaciju. Ansu Fati je bio jedan od igrača koji su ušli u igru i baš on nam je radio najveće probleme i imao priliku utakmice ali se na gol liniji stvorio neumorni Ivan Perišić. Pred kraj regularnih 90 minuta utakmice Španjolci su bili nešto aktivniji, svježiji i bliži pogotku.
Produžetke smo dočekali s tri svježa igrača na terenu, Petkovićem, Majerom i Vlašićem koji su nam svojom svježinom osigurali stabilnost formacije i zadržavanje našeg koncepta igre, a njima se u drugom produžetku pridružio i Josip Stanišić.
Kako su tekli produžetci, linije su se očekivana ponešto razvukle te su i jedna i druga reprezentacije uspijevale doći u situacije igre na nepostavljenu obranu protivnika ali pogotke nismo vidjeli.
Zadnja linija, na čelu s izvrsnim Šutalom je izdržala sve zahtjevne situacije tijekom utakmice, te smo uspjeli zadržati našu mrežu netaknutom svih 120 minuta nakon čega se pristupilo izvođenju udaraca s bijele točke u kojoj su Španjolci penale izveli jako dobro, sigurno i doći do prestižnog trofeja.
Hrvatska je odigrala još jedno veliko natjecanje na fantastičan način, a sada su sve oči okrenute prema našem velikom kapetanu Luki Modriću koji nas je predvodio u svim uspjesima i njegovoj odluci o nastavku reprezentativne karijere.