DAMIR KRAJAC Cropix
REPORTAŽA IZ GLASGOWA

Tortura u Škotskoj je gotova, bilo je to nevjerojatno iskustvo: Štimac je potjeran unatoč dogovoru s Mamićem...

‘U Glasgowu sada uživam. Kao i navijači Vatrenih, kojih je najavljeno čak 1800‘
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 15. studeni 2024. 06:07

Hotel Holiday Inn Express Glasgow, City Center Riverside. Klasičan engleski doručak, a tako poseban. Relativno je normalno doba u Škotskoj, ako je danas išta normalno. Večer prije dio novinarske ekipe iz Hrvatske proveo je u The Piper Baru, gdje se na nekoliko mjesta kočoperi natpis da je nagrađen kao najbolji whisky bar u Škotskoj 2024. Konobar je ponudio na kušnju prvake najboljih destilerija. Uz odličnu živu glazbu ugodno druženje...

Hotel kraj rijeke Clyde. U širem centru. Sjedam na doručak, ali retrospekcija je prejaka. Molim Damira Krajača da me fotografira. To je lokacija na kojoj je ekipa Hanza Medije bila “zatočena” u lipnju 2021. na Europskom prvenstvu. Specijalno je stradao Frane Vulas iz Slobodne Dalmacije, morao je ostati “zatvoren” još desetak dana nakon što smo mi ostali dali petama vjetra. Protiv sustava se nekad jednostavno ne možeš boriti. Nismo smjeli iz soba, osim na utakmice na Hampden Park, za što nam je UEFA ishodila izuzeće. Englezi su imali kruta pravila, a Škoti su ih još malo “prišarafili”. Kad smo 16. lipnja 2021. veseli navečer stigli na spomenutu adresu, nakon što smo prije toga bili u Londonu, da bismo se vratili u Rovinj u kamp Vatrenih, te se u desetak dana najmanje svaki pet puta testirao na Covid, uvijek s negativnim rezultatom, a svi smo bili i cijepljeni, na recepciji smo jednako radosno dočekani do trenutka ključnog pitanja - na kojoj se pandemijskoj listi nalazi vaša država?

- Hrvatska? Na crvenoj listi. Aauuu... - nikad brže smiješak nije nestao s lica recepcionerki, obje su se ukipile kao da su vidjele nakaze ili stoje pred strojnicom. Ovi ljudi potencijalno nose smrt, samo što nisu rekle...

- Izdat ćemo vam sobe, ali ne smijete izaći van. Ne smijete na doručak. Ne smijete nigdje. Restoranu se niti ne približavajte. Ako ste gladni, zovite na recepciju i donijet ćemo vam hranu u sobu.

image
DAMIR KRAJAC Cropix

Kao da si u ratu

Ujutro bih nazvao, djevojka koja je dopremila hranu ostavila bi je na kolicima i stajala najmanje tri metra dalje ili je jednostavno zapakirala, stavila ispred vrata i odjurila. Samo bi pokucala da je ovdje. Zabranjen nam je ulazak u bilo koji gradski bar ili pub, imali smo pravo kretanja jedino po službenim UEFA-inim lokacijama Eura i to stoga što nismo prošli deset dana kontinuirane karantene.

Za tri dana stigla je nova runda testova. Svi negativni, a Frane Vulas pozitivan. Mahnito se testirao svaki dan, još i još, na svakom je bio negativan, ali taj jedan - pozitivan. Pratili su nam mobitele, a ako si htio prekršiti zakon i ući u pub riskirajući golemu kaznu, nisu ti poslužili piće dok nisi skenirao kod. U Covid ludilu nisi imao osjećaj da si na Euru. Kao da si u ratu, kao da si uljez u tuđe redove koji prikriva da je ovdje. Prisjeli su mi i Glasgow i EP. Vatreni su 22. lipnja navečer dobili Škotsku 3:1, a Boris Kovačev iz Cropixa i ja samo smo navratili u hotel, pokupili stvari te pravac u zračnu luku. Uzeli smo prvi jutarnji avion. Jedino nam je bilo bitno da što prije pobjegnemo. Da ne zatraže još kakav test, da netko ne zaglibi kao Frane. Uzalud je objašnjavao da je prebolio Covid dva mjeseca ranije, da je cijepljen i da je imao deset negativnih testova. Nikoga to nije zanimalo. Samo onaj jedan pozitivni. A kako je postao pozitivan? To je malo veći misterij. Kako ne bismo tek šmugnuli, donijeli smo mu nekoliko boca vode. Dražen Krušelj je “odlepršao” koji sat kasnije. Kako nehumano doba...

Čekali smo da otvore vrata aerodroma. Bili smo prvi jutarnji putnici. Moje je iskustvo iz Glasgowa nevjerojatno. U studenom 2013. bio sam zadnji večernji putnik, a osam godina kasnije prvi jutarnji. Naime, nakon poraza Vatrenih od Škota te 2013. u kvalifikacijama za SP, izbornik Igor Štimac na press-konferenciji rekao je da daje mandat na raspolaganje. Provjerio sam kod jednog od vodećih ljudi HNS-a kako će Savez reagirati, odgovor je bio jasan:

- Štimac je dobio otkaz. Neće otići sam, nego će sutra na Izvršnom odboru biti smijenjen.

To je trebalo napisati, a vremena je malo. U zračnoj luci, gate do gatea, stajali su čarter reprezentacije i moj drugi u kojem su se nalazili navijači i novinari. Dok sam sve poslao, kasnio sam na čekiranje jer dugo na Hampden Parku nisam mogao dobiti taksi. Spasio me kolega Predrag Jurišić prepustivši mi svoj. On je letio tek sutradan. No, onda šok i nevjerica. Zračna luka je zatvorena. Molio sam da me čekiraju jer do leta je bilo još sat vremena.

image
DAMIR KRAJAC Cropix

- Ne, tko je ušao, ušao je... - bili su tvrdi. Svi redom.

- Vratite se u grad i dođite sutra.

Fantastično. Već sam vidio kako se direktor SN “veseli” da mi plati dodatno noćenje i let jer me ne puste na avion na koji komotno mogu stići jer neće tako skoro poletjeti. Uto se pojavila razumna gospođa koja me spasila. Čekirala kartu i dovela izravno do mjesta za ukrcaj. Dok smo prolazili, ugledao sam Igora Štimca i Alena Bokšića.

- Igore, slučajno sam naletio - htio sam ga pitati o odlasku s izborničkog mjesta.

- Slučajno me zaobiđi - odgovorio je ljutito.

Po slijetanju u Zagreb tadašnji predsjednik HNS-a Davor Šuker objavio je njegovu smjenu. Iako se on nadao do zadnjeg trena da će ostati jer imao je dogovor sa Zdravkom Mamićem. Navijači koji su bili bliski s njim uvjeravali su me da sam pogriješio, da sam obmanuo javnost viješću da je smijenjen. Međutim, vjerovao sam izvoru...

Grah poletio po restoranu

Engleski doručak. Ništa specijalno, ali rijetko kad slađi. Čim sam znao da idem u Glasgow na utakmicu Lige nacija, želio sam sam jedno - vratiti se u hotel Holiday Inn Express. Ponuđen mi je i bolji, ali zanimao me samo taj. Dužni su mi taj pošteni doručak. Čekam ga više od tri godine. Uzeo sam sa švedskog stola sve što su imali. Na kraju i bananu. Ostao sam 40 minuta. Za gušt.

Krajač je nespretno uhvatio zaimaču i grah je poletio po pola restorana.

- Sorry, sorry - vikao je Damir, a konobarice se razbacale po podu da to što brže počiste.

Sad se ja smješkam lagano - tako vam je to, kad jednom cropixovcu ne date doručak, drugi se osveti. Ružna sjećanja i lagana trauma presije zbog jednog virusa i torture koju sam u Glasgowu prošao osvježeni su ovdje.

Kad sam se u srijedu prijavio, recepcionar me pitao:

- Jeste li kod nas prvi put?

- Ne, drugi - odgovorim. I stanem. Prepoznao sam mu kolegicu. To je ta od prije tri godine. Jednom me zatvorila, neću je podsjećati. Da opet ne nađe razlog i strpa me u karantenu. Šala, naravno. Čudno me gledala. Kao da sam joj odnekud poznat. Ali danas je, kao, sve normalno... Rado sam viđen gost. Konačno i na doručku. A iz zafrkancije sam ponio masku. Časna riječ. Kako je “lijepo” provesti Euro zaključan u sobi...

Ako me pitate jesam li se slučajno koju večer išuljao van, pa s navijačima popio pokoje piće u baru, neke ostane tajna. To više nije ni bitno. U Glasgowu sada uživam. Kao i navijači Vatrenih, kojih je najavljeno čak 1800. Pa dobro, možemo li se jednom u miru i veselju odavde vratiti kući? Stalno neke drame...

Linker
15. studeni 2024 06:07