U Osijeku je obezvrijeđen veliki mit o igri reprezentacije, a novi Vatreni igra naelektrizirano

Trebala je jedna pobjeda i jedan fantastičan slobodni udarac, pa da se odmah stubokom promijeni atmosfera oko hrvatske reprezentacije! Nakon prolivene žući uslijed slabog nastupa na Euru, nakon silnih poziva da se umirovi “starce”, prvo je minimalan poraz u Portugalu vratio nešto pozitive. Sinoć se, pak, pobijedilo Poljsku i priča o budućnosti Vatrenih poprimila je ružičaste tonove, a Modrića se moli za vječni ostanak... Dobro jutro, Hrvatska!

U Osijeku su Vatreni upisali natjecateljsku pobjedu, prvu nakon što su u studenom prošle godine svladali Armeniju u kvalifikacijama za EP. I razumljivo je da je to doživljeno s velikom srećom i olakšanjem. Hrvatskoj je trebala točka okreta negativne tutnjave koja je poprimala sve jače odjeke i početak pozitive. Zasluga je Zlatka Dalića i njegovih igrača što su to prvo u Portugalu nagovijestili, a onda u Opus Areni potvrdili. Poljska nije velika reprezentacija, siromašna je tehničkom kvalitetom i kreativnošću, ali je bogata discipliniranim izvršavanjem zadataka, borbenim pristupom i upornošću.

U Lisabonu je dirigent bio Kovačić uz podršku kapetana, u Osijeku je dirigirao Modrić uz asistenciju Kovačića

Upravo zato je najbolja vijest osječke večeri to što je Hrvatska odigrala utakmicu u visokom stupnju koncentracije, podigla je razinu kompaktnosti unutar novog taktičkog rasporeda i nakon maestralnog pogotka Modrića otpustila kočnice svoje razigranosti. Treba li zato podgrijavati atmosferu euforije i promptnog oporavka projekta Vatreni?

Euforija je stanje koje u svakoj prilici uglavnom šteti momčadi. No, da treba biti zadovoljniji nego prije početka ciklusa, to svakako. U dvije uvodne utakmice Lige nacija Hrvatska je nagovijestila osvježenja, kadrovska, taktička i u dinamici igre.

VLADO KOS Cropix

Protiv Poljske se to dalo vidjeti i kroz nastupe opet “naelektriziranog” Matanovića, dva Sučića koji su svaki u svojoj domeni igre nagovještaj vrijednosti oslonca u bližoj perspektivi reprezentativne zbilje, slično kao i Baturina. Dojam je da se Sosa, još uvijek polako, ipak podiže svakim novim nastupom i možda je dobar znak da u defenzivi djeluje uvjerljivije. Dakako da je dodatni plus rujanskoj akciji Dalićev izbor novog sustava (linija tri braniča) i pogotovo što u Osijeku nije vratio onaj s četiri, kako je to najavljivao. Ova igra može biti pokazatelj da se škvadra, pogotovo stoperi, mogu osjećati sigurno i kompaktno kroz određeno vrijeme.

Utakmica u Osijeku je potvrdila ono što je najavljeno u Portugalu. Mateo Kovačić je iskoračio u reprezentativnoj vrijednosti i važnosti, a da je pritom obezvrijeđen mit kako to ne može ostvariti dok je Modrić prisutan. U Lisabonu je dirigent bio Kovačić uz podršku kapetana, u Osijeku je dirigirao Modrić uz asistenciju Kovačića. Nogomet koji sublimira smisao hrvatske nogometne ideje, i koju treba nastaviti gajiti, kako je to u nastavku svojim doprinosom kombinatorici učinio Luka Sučić.

Uz izražen voljni moment i energiju, kompaktniju postavu, to je jednostavnije, a kad se to uigra i kompletiraju redovi Hrvatska će biti u elementu. Kojeg dosega, to će pokazati vrijeme...