U četvrtak igra Hrvatska, a napetosti nema. To u pravilu ne sluti na dobro. Vatreni su u Portugal stigli na novi početak, očekivanja nisu prevelika. U zrakoplovu za Lisabon sreli smo pregršt navijača koje sankcije UEFA-e nisu spriječile da pohode atraktivnu turističku destinaciju na zapadu Europe, međutim, na pitanje što očekuju od reprezentacije, najčešći odgovor bio je – ništa! No, koliko god bili zabrinuti i tih 350-400 Hrvata koliko ih se očekuje na tribinama jer zbog kazne HNS-u hrvatskog sektora neće biti, svi koji će gledati utakmicu na televiziji žele pozitivno izdanje nacionalne vrste.
Hrvatska na Da Luz izlazi nakon lošeg Eura i još gore serije jer od utakmice s Turskom lanjskog listopada u Osijeku, u pet jačih iskušenja u službenim ogledima, nije dobila niti jednom. Ima tek dva grozna remija s Albancima i Talijanima. Euro je izborila preko Latvije i Armenije, koje pripadaju nižim rangovima, što je bitno snizilo tenzije oko Vatrenih. Nadamo se privremeno.
Hrvatska uvijek mora imati ambicije i ne smije se prepustiti malodušju. Netko će kazati kako je prioritet stvoriti momčad za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, ali koliko je god to točno, u šest utakmica Lige nacija želimo vidjeti i natjecateljski žar. Zdravu sportsku glad za uspjehom. Veliki klubovi i velike reprezentacija, a Hrvatsku i dalje mnogi vide takvom, ne smiju si dopustiti da utonu u mrtvilo. Tko kod istrči na Da Luz u toj sjajnoj areni mora odigrati pravu utakmicu i potući se s momčadi Roberta Martineza, u protivnom nije za reprezentaciju. Drugo je to što eventualan loš rezultat ne bi smio značiti dramu.
U lipnju su Vatreni prekinuli crnu seriju te skinuli Portugal s liste reprezentacija koje Hrvatska nikad nije svladala, za ponoviti to ili osvojiti barem bod trebat će odigrati odlično. Tada su svi previše poletjeli, ovdašnji mediji hvalili su “stare konje” koji su i dalje spremni za derbi, ali puno se toga u kratkom roku promijenilo. Ipak, gard ekipe koja drži do sebe nikad ne smije nestati.
Najviše nas zanima kako će Hrvatska igrati, što će izbornik novoga ponuditi i kako će to funkcionirati. Što su na Euru naučili i koliko će biti dalek put do nove moćne Hrvatske. Dalić čak i ne nudi toliko kadrovske svježe krvi koliko je najavio taktičke. Formacija s trojicom stopera je zaokret za koji treba jasna vizija i ponešto vremena, ali mnogi igrači tako djeluju u klubu, to i im nije strano, pa ne bi smjeli djelovati kao da su akteri eksperimenta. Zbog niza ozljeda izbor igrača nije prevelik, ali opet Dalić može kombinirati. Ispred vratara Livakovića obranu će zacijelo činiti Pongračić, Šutalo i Gvardiol. Na desnom boku ima Jakića i Pjacu, na lijevom Sosu i Perišića, u vezi uz Modrića i Kovačića još i Baturinu, Luku Sučića, Marija Pašalića... U napadu uz Kramarića i Budimira, Petkovića...
U četvrtom ciklusu svi već znaju da je Liga nacija bitna. Ima izravan utjecaj na kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u čak dvije faze. Rezultati u njoj značajni su za određivanje nositelja uoči ždrijeba kvalifikacija za Mundijal 2026. godine, a kad se izlučni ciklus završi, četiri najbolje nacionalne vrste u Ligi nacija koje nisu izborile izravno Svjetsko prvenstvo, niti jedno od osam mjesta za najuspješnije drugoplasirane momčadi, na temelju Lige nacija dobit će šansu u play-offu. Važna je i kao samostalno natjecanje jer Hrvatska u njoj brani finale, Rotterdam je bila treća službena medalja u pet godina. Manje sjajna nego u Moskvi i Dohi, ali vrijedna.
Portugal nije slučajno “Crni Petar” za Hrvate, koji su na njemu lomili zube i kad su bili najjači kao na Euru 2016. godine. Njegov je nogomet tehnički odličan, brz, a usto i okomit. U lisabonskoj okolici u Oeirasu naši su u lipnju našli recept, dobro ih blokirali i bili opasni, što je potvrdio i konačan uspjeh 2:1. Međutim, tada je domaćin igrao bez pravog gasa. Nošen publikom na Da Luzu neće biti tako. Oni ne stvaraju novu reprezentaciju, nego traže iskupljenje za Njemačku, gdje su četvrtfinalom napravili manje od očekivanja. U arenu ulaze ranjeni lavovi. Trebalo bi biti zanimljivo.