Na kraju pobrao je najveće lovorike on, čovjek ljeta! Jude Bellingham igrao je prosječnu utakmicu, pogotovo u proporciji transfera (više od 100 milijuna), vrijednosti suparnika i vlastitoj gotovo kraljevskoj poziciji. No, u posljednjim trenucima susreta Bellingham je poslao loptu s metra u mrežu i krenuo po novu dozu ovacija navijača! Vrijeme će pokazati koliko će uspješan biti Jude Bellingham (20) u Realu, a za sada stvari idu optimalno. Pogodio je u 5 od 6 utakmica sezone, ukupno 6 pogodaka za 6 pobjeda Reala!
- Bellingham je rođen za igranje u Realu! - otelo se u miks zoni kapetanu Nachu Fernandezu, kao prilog općoj euforiji koju je donio engleski wunderkind.
Protiv Union Berlina, objektivno gledano, Real je trebao slaviti uvjerljivijim rezultatom. Gosti su uz podršku četiri tisuće navijača iskazali veliki respekt snazi domaćih i u igri su bili posvećeni defenzivnom bloku. Vrlo disciplinirano branili su gol i obranili ga sve do pete minute nadoknade, ali imali su i dosta sreće. U toj igri Josip Juranović je kao desni bočni u formalno 3-5-2, a praktično 5-4-1 sustavu, odigrao vrlo borbeno i odradio taktički veliki posao po desnoj strani. Kada suparnik ima iznad 70 % posjeda jasno je da onda kontakt s loptom postaje minimalan...
Nema mjesta euforiji
Real je, dakle, pobijedio pred 65.207 navijača, na obnovljenom Bernabeuu gdje je novi, već četvrti travnjak u ovoj godini, opet djelovao problematičan. Krov, pomicanje travnjaka ispod zemlje, grijanje posebnim svjetlima, sve je to top tehnološki, ali teren odmah počinje gubiti kompaktnost te je nakon par utakmica već neravan. No, dobro, igrački gledano, Real je bio dominantan kako i treba biti na svom stadionu s debitantom u Ligi prvaka. Druga je stvar što ovaj Real, bez obzira na "umjetnu inteligenciju dijela medija" stvara senzacionalnu priču o moći nove garde predvođene Bellinghamom. Čisto radi ilustracije, u srijedu je Realu za pogodak trebalo 32 šuta. U prosjeku su u prošlih 6 utakmica imali 21 šut (ukupno 126) i trebalo im je s momčadima srednjeg i nižeg statusa La Lige prosječno 11 udaraca za pogodak. Euforija koja u prvi plan, medijski poticano i kao posljedice klupske strategije gura "ludu efikasnost" Bellinghama, zanemaruje realnost u kojoj Real ne djeluje baš učinkovito.
S obzirom na to da je protiv Berlinčana Luka Modrić odigrao 80 minuta, uvjerljiv je dojam kako Carlo Ancelotti ima za sljedeću utakmicu s Atleticom drugačiju taktičku ideju. Neće odstupiti od ovosezonski promicanog romba (4-3-1-2), kao optimalnog rješenja za maksimalne dosege Bellinghama (?), ali je vjerojatnije kako će visoko intenzivnom nogometu Atletica suprotstaviti svoje nove pretorijance Tchouaménija, Camavingu, Bellinghama i Valverdea.
Utakmica s Union Berlinom pokazala je, kako ističe dio komentatora, da Tchouaméni nema u sebi tehničkih afiniteta kojima bi osnažio svoj fizički potencijal. Camavinga tehnički također ima problema, a Valverde je najbolji nogomet pokazivao kada ima prostora i do izražaja dolazi njegov dugi korak i silina prodornosti.
‘Realovski‘ tek s Modrićem i Kroosom
Nije stoga čudno da je Modrić opet izazvao najviše pozitivnih tonova svojim razigravanjima, kreativnim rješenjima i osobito vrhunskim probijanjima suparničkog bloka loptama, ili ulaskom između linija. Zato su kroničari, kao da su pomislili da ga više nema, euforično iznosili "kako Modrićeva čarolija ostaje vječna".
Činjenica je da je pogotovo ulaskom Kroosa (umjesto Tchouaménija) uz Modrića Real počeo djelovati realovski, dakle s više tehničke igre osnažene fizičkim doprinosom motorički jakih tipova kao Valverde, Rodrygo, potom Fran Garcia. I Bellingham je više sudjelovao u kombinatorici, iako njegov učinak tada nije baš tako senzacionalan pored starih Realovih majstora. Štoviše, čini nam se da bi Englez u nekoj drugoj taktičkoj formaciji, u kojoj bi igrao klasičnog veznog, imao prilično kompliciranije situacije. Bellinghamu naime brzina nije jača strana...
Luka mora igrati
Kako god Modrić je potvrdio svoju klasu, iako treba imati na umu sljedeće. Povezao je u 20 dana 4 nastupa kao starter (2 za Real, 2 reprezentacija) i to se odmah pokazalo u usponu forme i značajno jačem mu ritmu igre. No, ako Carlo Ancelotti bude taktizirao s njegovim statusom, pa ga koristio u sustavu toplo-hladno, Modrić taj ritam neće moći održati.
Teško je to bilo i kad je bio mlađi, a kamoli sada kada mu je 38 godina. Modrić logično ne može igrati non stop, ali u tjednu s tri utakmice treba mu minimalno jedna da bi se održavao u ritmu koji će omogućiti da pokaže, kako Madriđani pišu, čaroliju svoje igre, u kojoj on vidi stvari ne samo prije od drugih, nego i rješenja koja drugi ne mogu ni zamišljati. U Realovom srednjem redu ima takvih, pa nije ni čudo što se "starci" Modrić i Kroos najviše razigraju kada su zajedno u igri. Sve rjeđe, ali...