Nakon ždrijeba, koji ih je spojio s braniteljem naslova, velikim Realom, potom odličnim RB Leipzigom, a zatim i Celticom, analize su Shakhtaru dale mizernih 10% da može proći skupinu Lige prvaka. Logično, u neku ruku, jer momčad je devastirana, igrači su otišli, a klub poput čerge živi na cesti, na relaciji Lavov - Varšava...
A onda - eksplozija: šokantna pobjeda u Leipzigu (4-1), zatim remi sa Celticom (1-1), potom tijesni poraz u Madridu (1-2), te u utorak, kao kruna - bod u Varšavi kontra Reala, koji se poraza spasio stihijskim golom u petoj sekundi sudačke nadoknade. Potpisnik ove ukrajinske slave naš je Igor Jovićević.
Čestitke, Igore, prije svega.
- Hvala puno, još sam pod dojmom utakmice. A kada primiš gol u zadnjoj sekundi, sigurno se odrazi na emocije. No u svlačionici sam odmah rekao igračima da će iz današnje perspektive doživjeti taj remi malo drugačije. I nadam se da jesu, jer taj je bod velik, a gol je dio nogometa koji moramo prihvatiti. Ono što je divno jest prepoznatljivost igre, preko koje smo zaslužili pobjedu, što je rekao i Carlo Ancelotti odmah nakon kraja. I to je veliki poticaj za dalje, kada se prepoznaje rad i kada 94 minute i 55 sekundi budeš bolji od gromade kluba kakav je Real... Najbolja utakmica moje karijere, na najvećoj sceni, protiv najvećeg kluba; rekao bih da je ovo veliki uvod u lijepu budućnost. U valu emocija kazao sam da prije tri mjeseca nitko ne bi uložio niti 20 centi na naš uspjeh, bez stranih igrača, ali idemo korak po korak, kliknuli smo svi, nekoliko pojačanja dalo nam je kvalitetu i hitamo naprijed. Da moram cijelo ovo putovanje sažeti u jednu misao, ona bi bila: From zero to hero.
Inspirirao vas je prošlotjedni razgovor s Del Bosqueom ili je ponudio kakvu smicalicu za Real?
- Pitao sam ga koji je recept za pobjedu protiv Reala. Odgovorio je: dobri igrači. Jednostavan odgovor, u kojem leži sva filozofija nogometa. Igrači, da, koji su i mene učinili boljim trenerom. Oni su ljudi koji djeluju na terenu, oni su oni koji donose odluke, što treba, kada treba, kako treba. Ja sam tu do utakmice, i u poluvremenu, ali glavni protagonisti su igrači. Velika im hvala za ovo, učinili su ponosnima cijelu Ukrajinu. Protiv najjačeg protivnika, bili smo u maksimumu, dominirali. To je čudo.
Igračima svaka čast, ali velika Marca upravo je vas proglasila igračem utakmice, što se ne događa svaki dan, dapače.
- To je prepoznavanje jednog dijela truda, zalaganja, skromnosti, i svega onoga što treba imati jedan trener koji pokušava biti bolji. To je poticaj, da imam identitet, integritet, i to su dva neosporna faktora za uspjeh. Kada te prepoznaju veliki listovi, veliki mediji, onda mi to daje impuls da dodatno učim, da se usavršavam. Daleko sam od gotova proizvoda.
Koji je uopće bio plan za nametanje Realu?
- Nogometaši kada osjete da ti respektiraš njih, njihove karakteristike, da imaš pravilan i zdrav pogled na nogomet, onda te više slijede. Kada dođu rezultati, onda povjerenje raste. Dosegli smo vrhunac. Moramo na njemu ostati. Prije tri mjeseca bilo je nezamislivo govoriti o ovome, potpuno suludo. No poanta je da tražimo rezultat u svakoj utakmici, ne odustajući od naše ideje i filozofije. Opredijelio sam se za strukturu igre koja je dominantna s loptom, koja traži odvažnost da navlači protivnika. Sukladno tome, i u našem 16-ercu težimo pas-igru. Ako ih navučem, mislim da ćemo imati više prostora prema naprijed. Točno znamo gdje se tko nalazi, i tu nalazimo prednost. Moji su igrači mladi, ali su talentirani i obučeni. I imaju odvažnost koja se rijetko viđa. Mi se nismo podredili protivniku, velikom Realu, ne, igrali smo 4-1-4-1, svoju formaciju, igrali smo napadački nogomet. Branili smo se, jasno, kada su napadali, ali ostali smo svoji. Uživao sam baš zbog svega toga u svakoj sekundi, do zadnje, nije mi ni taj gol pokvario cijeli doživljaj.
Sada ste treći, s bodom iza Leipziga, ali uz dobar raspored - Celtic pa RB doma.
- O čemu mi danas govorimo, a prije tri mjeseca nisam znao s kim ću uopće igrati... počeli smo stvarati ekipu, a sada 12 igrača s kojima sam počeo pripreme - nema, otišli su. Došli su novi, neki povučeni s posudbe, neki kao pojačanja, masa njih iz unutarnjih rezervi kluba... Počeo sam ih uigravati kada je već počelo prvenstvo, a neki od njih podizali su formu u utakmicama Lige prvaka (!?). A faktički nismo znali prije nekoliko mjeseci hoćemo li postojati, hoće li ukrajinski nogomet postojati. Velik broj njih je bez iskustva, dakako, mlada smo momčad s prosjekom starosti 24,7 godina, ali to kompenziramo borbenim duhom, i mislim da je to put koji trebamo nastaviti. Ako si to napravio protiv Reala, onda je jasno da je taj projekt dobar.
Ti klinci - jedni od najmlađih i najmanje vrijednih u LP (Transfermarkt procjenjuje ih na 80 milijuna eura, za ilustraciju Dinamo vrijedi 100, a Vinicius 120) - imali su i tešku pripremu utakmice.
- Trebali su u Varšavu stići naši prijatelji, naše obitelji, ali uslijedio je novi agresorski napad na Ukrajinu, i nisu mogli izaći iz zemlje, skrivajući se od bombi. Da, taj dan uoči utakmice baš je bio šok. Taj dan nisam govorio o taktici, jednostavno sam odlučio da ih skupim u krug, da si stisnemo ruke, i da pokušamo živjeti britansku uzrečicu "stay calm and carry on". Da se ne predaju, da se bore, kao lavovi, kao oni za ukrajinsku slobodu, uzvraćajući taj respekt. Bila je to motivacija da idemo dalje, brže, jače.
Slijedi i derbi s Dynamom - igra li se uopće, s obzirom na nova bezumna divljanja ruskih granata po Kijevu i okolici?
- Danas (srijeda) bio je plan poletjeti za Lavov, ali stigla je pauza od Federacije, pa ćemo ovdje u Varšavi odraditi rekuperaciju, a uskoro, nadam se, i dobiti rješenje igra li se za vikend ili ne. Ako se igra, igrat će se u Lavovu.
Parsto kilometara od bombi, uz stalne uzbune... Kakav je život na relaciji Lavov - Varšava?
- Ne znam koliko se to može prenijeti, ali nemaš svoj stan, mir, topli dom, a to je mjesto gdje želiš doći, tamo gdje ti je sve poznato. Iz hotela u hotel, pa iz aviona u autobus, jedina smo ekipa koja tako živi. U uvjetima rata i psihološke nesigurnosti. Rizik je velik, moramo to priznati, ali te sportski motiv gura naprijed. Lopta je instrument koji provocira sreću.
Kako uopće unaprijediti Shakhtar trenutačno - misliš li da ima stranih igrača koji bi došli u klub?
- Prvi su put toliko bliski politika i nogomet da jedno bez drugoga ne ide. Obično ne bi trebalo biti tako. Situacija je takva da se dosta igrača boji doći. Ima gro igrača koji se sada nude, a koji o tome nisu ni razmišljali prije tri mjeseca. Vide projekt, vide bezobrazluk, gledaju igrače koji ne mare za posljedice. I to je pobjeda.