Trebalo je protrljati oči ako niste dobro vidjeli koja je momčad u kojoj boji dresa. Najstariji kroničari iz Madrida zaključili su da je to bilo 120 minuta najpodređenijeg Real Madrida u njegovoj povijesti. No, kada se na kraju, boljim izvođenjem jedanaesteraca izbaci objektivno najbolja momčad svijeta te otvori put prema 15. europskoj tituli, onda sva dekadencija igre padne u drugi plan. U prvom je euforija madridskog dijela koji živi za i s Blancosima. Nakon što su dan prije posrnuli gradski rival Atletico i nacionalni vječni “neprijatelj” Barcelona, Real ostaje lučonoša španjolskog nogometa. I klub koji ima sada vrlo ozbiljne šanse da ostvari novu rekordnu pobjedu u elitnom europskom natjecanju (15.), te opet, kao prije dvije godine, ponovi triplete sa španjolskim naslovom, Superkupom i Ligom prvaka!
Jedini način da ih zaustavi
Opće uvjerenje da je dvoboj Reala s Manchester Cityjem finale prije finala nije bilo pretenciozno. Jer u protekle dvije sezone, tko je bio bolji u tom odmjeravanju, izborio je finale i potom naslov. Dvoboji Reala i MC-a postali su posljednjih godina klasik odluka, što je i nastavak klasik odmjeravanja Madriđana i nesklonog im suparnika iz Katalonije, Pepa Guardiole. Ubacio se u tu borbu Carlo Ancelotti, koji je Guardiolu dva puta eliminirao (Bayern 2014., MC 2022.) i osvojio naslov, a što je prošle sezone ostvario Katalonac na štetu Reala i Ancelottija. Upravo način na koji je MC lani dominirao Ancelottijev Real (1:1 u Madridu, 4:0 u Manchesteru), a relativno slično je uvjerljiviji bio i prije dvije godine (do 90. minute bili u finalu na Bernabeu, ali je u dvije minute sučeve nadoknade Real izborio produžetak), definirao je Ancelottijev pristup za ovaj uzvrat na Etihadu. Nakon 3:3 u Madridu Talijan je bio uvjeren u ono što je sretan tumačio nakon trilera jedanaesteraca.
- Rekao sam Guardioli, to je jedini način da zaustaviš ovaj Manchester City.
Katalonac je to doživio kao veliki kompliment, ali male utjehe. Real je prošao u polufinale i ako osvoji na Wembleyju 15. europski naslov, nitko se neće ni sjećati ove lude dominacije Guardioline škvadre nad Blancosima. Ako Real ne uspije, a to se sada nameće kao imperativno očekivanje, onda će se upravo svijet Reala najviše obrušiti na trenera i njegov bunker na Etihadu. Moderni doživljaji nogometnog života i djela...
Carlo Ancelotti je osvojio četiri Lige prvaka s dva kluba (po 2 Real i Milan), a doživio je tu počast i kao igrač (Milan). Trener koji je osvojio ukupno 26 trofeja s klubovima Italije, Engleske, Njemačke, Francuske i Španjolske, jedinstven je stručnjak. Osim što jedini ima 4 LP kao trener, Ancelotti bi mogao postati dodatno poseban s rekordom od 5 titula! Osvoji li duplu krunu, onda će njegovih 28 trofeja biti strukturalno najspektakularniji trenerski doseg. No, teško se može osporiti analitičare koji tvrde da je tehničko-taktički pristup Pepe Guardiola druga i viša razina u odnosu na sve druge trenere, uključujući Ancelottija. Ono što je sigurno prednost Talijana je osobnost. Ancelotti nije tašt, barem nije ni blizu kao Guardiola, zato ima odličan odnos s igračima i nema problema s pragmatičnim talijanskim pristupom (čitaj bunkerom) kad to iziskuje situacija. Druga je stvar što općenito vrlo tašte Španjolce, a one iz svijeta Reala pogotovo, emotivno i potom analitički usmjerava rezultat. Kao što rekosmo, osvoji li Ligu prvaka na Wembleyju, analitičari i Florentino Perez tumačit će “lucidnost trenera”. Ne bude li tako, kritika će ga potopiti, i vadit će mu podatke s Etihada non stop. Djeluje nevjerojatno da je Real Madrid protiv MC-a imao statistiku kao da je momčad iz provincije euro nogometa. Očekivani posjed 67 - 33 % je zasjenjen impozantnom količinom udaraca (33-8), kornera (18-1), broja napada (90-9), dodavanja (920-457), preciznošću (92-82%) u korist MC-a. Na stranu brojke, najviše je šokirao vizualni dojam, u kojem Real, osim akcije pogotka, ne uspijeva spojiti tri dodavanja, izaći iz svojih 30 metara, nego se kontinuirano brani s 10 igrača u dvije linije ispred Lunina. Je li moguće da momčad vrijedna 1,04 milijarde eura djeluje tako inferiorno?
Gdje je ustvari problem
Perez je svojevremeno dao otkaz Ancelottiju, iako mu je 2014., osigurao Decimu, deseti naslov prvaka Europe, koji se čekao 12 godina. Godinu kasnije upravo zato što nije obranio titulu iskoristio je da ga isplati i otjera. Razlog je bio, kažu, što igrači kod njega nisu disciplinirani, da igra nije spektakularna kako zaslužuje Realov navijač i slični argumenti. Bit je da nije osvojio trofej i nije baš “slijepo slušao” predsjednika. Zato je povratak Ancelottija 2021. bio iznenađenje. Ancelotti je ovaj put bio pragmatičniji i prihvatio je Perezove želje u kreiranju kadra. Kad je prije dvije godine “jedva” prošao MC, Perez je Talijanu nametnuo promjene pristupa. Želio je da momčad ima “fizikalije” koje će pratiti ritam MC-a i sličnih snažnih momčadi. Ancelotti nije baš revno slijedio tu politiku, pa nije u prvi plan gurao snažne tipove a la Tchouaméni, Camavinga, barem ne u sredinu terena. Išao je dalje s Kroosom i Modrićem, s kojima je ostvario puno uspjeha. Kad je Real s njima doživio debakl lani u Manchesteru (0:4), u sličnim uvjetima dominacije Guardioline momčadi, Perez je dao do znanja Ancelottiju da mu je doveo igrače koji se mogu nametnuti s “fizikalijama koje moderni nogomet traži”. Od tada je dominirala teza da Kroos i Modrić više ne mogu igrati zajedno. Od ovog ljeta je dominirao stav da Modrić više nije za startera, nego sporadične ulaske u finišu utakmicu, kada se svi umore...
Kao i u više utakmica tijekom sezone, i na Etihadu se potvrdilo da stvar nije u jednom-dva igrača, nego u koncepciji igre i pristupu. Manchester City i Real su više manje sličnog kadra, istih trenera, ali još uvjerljivije podređenosti Reala. Kako to, ako je doveden igrač - čudo Jude Bellingham, koji ima problema nametnuti se na ovakvim razinama? Kako to kad je i Modrić vani, a Real je pun igrača koji igraju “na fizikalije”? Je li u stvari problem što Real nema organizaciju igre i taktičke razrađenosti kao MC?
Priča cijele karijere
Bit će o tome sigurno puno priča na kraju sezone. U međuvremenu Real uživa u trenutku euforije. Kad su ih praktično svi otpisali, oni su eliminirali najjačeg suparnika. U polufinalu imaju ne baš uvjerljivi Bayern, s uzvratom na Bernabeu. Uđu li u finale, PSG ili Borussia Dortmund su ipak niža razina od MC-a. Real je od osnutka elitnog natjecanja “prisvojio” euro priču i pokazalo se da bogovi imaju posebno oko za Kraljevski klub. Kad se čini da su mrtvi, neka ih magija oživi i usmjeri prema trijumfu. Možda je i jedan od povijesnih simbola kluba, Luka Modrić, utjelovljenje tog pobjedničkog duha.
Na Etihadu je dobio 9 minuta i produžetke u utakmici gdje je “prolazila” Realu samo fanatična borba. Dao je svoj doprinos i s alternativama, Lucasom Vazquezom i Diazom, ipak olakšao pritisak na obranu, s nekoliko logičnijih tehničkih akcija.
Modrić, koji općenito djeluje nesiguran s bijele točke, nije realizirao prvi (motivacijski) jedanaesterac u raspucavanju. Djelovalo je to kao završni čin i oproštaj jednog od najvećih aktera Realovih povijesnih dosega, od Lige prvaka. No, bogovi nogometa imali su, kao i uvijek, posebne planove za Modrića. Lunin je spašavao stvar i otvorio put do (ne)očekivanog finala i šanse za 15. trofej. Nakon svega što je učinio, bilo bi zaista tužno da se Modrić od LP oprostio u bunkeru Reala i propustu s bijele točke. No, iako nesiguran kao izvođač, Modrić je oduvijek imao posebna “m...a” kada je najteže i mnogi se skrivaju. To je i priča njegove fantastične karijere, vjera u sebe, upornost da pokaže svoju vrijednost neovisno tko je na drugoj strani, spektakularna kvaliteta i prkos. I zato mu je nogometna sudbina pružila šansu da u iduća dva mjeseca osvoji još dva trofeja i postane najtrofejniji igrač u povijesti Reala (26), i dostigne Genta, koji je jedini osvojio šest europskih naslova...