"Nema univerzalnog recepta. Martin je pratio put najtalentiranijih, koji su iz kadeta i juniora odmah ubačeni u seniore (primjer Gvardiola, Halilovića, Kovačića...) i sigurno može participirati u prvoj momčadi. Kada je došlo do kriznih trenutaka, spuštali smo ga u B-momčad, i to je sve bilo jako dobro. Definitivno je bio mala žrtva te neizvjesnosti, ali ne braneći ni sebe, ni druge trenere, logično je da tada na scenu stupe iskusniji igrači. Ali sljedeća sezona je njegova sezona - s time da treba voditi računa da mu se ne natovare (pre)velika očekivanja na leđa, no njegov karakter ne daje sumnji za pravo. Ivanušecova pozicija? Da, iako on više igrom naginje na ‘osmicu‘, jer traži i dubinu, i prostor, napada te prazne ‘džepove‘... Ne bih okarakterizirao njegovim zamjenikom, jer i pored njega ima mjesta u momčadi..."
Tim je riječima Jutarnjem na kraju prošle sezone Martina Baturinu opisao Damir Krznar, koji je kao šef Akademije, a poslije i pomoćnik i trener prve momčadi direktno sudjelovao u procesu stvaranja "nove zvijeri jugoistočne Europe", kako ga nazivaju specijalizirane stranice posvećene mladim, nadolazećim europskim i svjetskim talentima.
Onu rečenicu o nagomilanim očekivanjima, pak, "natovario" je, međutim, sam Dinamo, koji mu je početkom sezone na leđa nalijepio kultnu desetku, ali još i više on sam, svojim igrama, koje su ubrzo počele raspredati priče o novom fenomenu s Maksimira daleko izvan granica Lijepe naše. U dosadašnjem tijeku sezone skupio je 14 nastupa, a u tih 770 minuta, izuzev dva pogotka i dvije asistencije, 19-godišnjak je još i više plijenio igrom, karakterom i zrelošću. U tolikoj mjeri da ga mnogi žele vidjeti na djelu protiv Chelseaja, u utakmici konačnog odrastanja, koje je stiglo prilično sporo, ali zasluženo.
Kruno Jurčić je prije 11 godina u vatru Lige prvaka gurnuo tada 17-godišnjeg Matea Kovačića, protiv Reala, a 11 godina poslije Baturina bi trebao zaigrati kontra Chelseaja i svojeg sunarodnjaka s kojim ga se najviše uspoređuje. Taj štiklec, međutim, više je stvar slučajnosti ždrijeba nego nekakvih sličnih okolnosti, jer Kovačić je već sa 16 bio zvijezda, a Baturinin se put ipak odvijao sporijim tempom. U ovome času, ipak, to je ionako nebitno.
Bitno je da je ova jesen, naposljetku, označena kao Baturinino presvlačenje iz kože mlade nade u tijelo odraslog igrača, koji će dobiti priliku zakoračiti na elitni banket velikih gospodara europskog nogometa. U tom bastionu veličina, uz šampanjac i kavijar, Baturina, dojma smo, nema namjeru biti prolaznik koji skuplja sa stola mrvice, nego namjerava pokazati koliko vrijedi. Dokazati da je vrijedan biti dio tog glamura, odnosno uvjeriti koliko mu još nedostaje da bude jedan od "velikih momaka".
- Njegova je glava čudesna, jer ne samo da ima savršen nogometni procesor i softver, već je u svojim nježnim godinama odrastanja i adolescencije pokazao da je jako čvrst, da želi slušati, napredovati, i stići tamo gdje smo ga svi mi odavno vidjeli - odat će Krznar u razgovoru otprije tri i pol mjeseca.
Ne treba odmah očekivati vatromet, bilo bi to i previše; uostalom, pirotehniku tada, u europskim iskušenjima, u svojim nogama nisu imali ni Luka Modrić ni Mateo Kovačić. Iako bi Baturini trebalo biti lakše, zato što onaj Dinamo s ovime ima malo sličnosti; tada su se "plavi" plavjeli od silnih čvrga na svakome koraku, a danas ova momčad ima iskustvo, kvalitetu i hrabrost suprotstaviti se velikima.
A to je u nastajanju "nove zvijeri" važan aspekt, na koji se može osloniti, ne plašeći se ujedno poneke greške, koja se u statusu odrastanja neminovno i mora dogoditi. Konačno, premijerni nastup pod zvijezdama elite nije konačan niti će se po njemu suditi Baturinin daljnji razvoj. Taj nastup treba doživjeti kao britvicu kojom će skinuti svoju prvu mladenačku bradu. Kao ponos. Nagradu za rad i strpljenje, ali i lakmus-papir koji će otkriti u kojem smjeru treba ići i što još doraditi. Sve drugo bit će bonus. Koji je itekako zaslužio...