Istanbulski stadion Kemala Atatürka, u subotu će (21 sat) biti kulisom 31. izdanja finala Lige prvaka. Do završnog čina stigli su Manchester City i milanski Inter. Bookmakeri talijanskom klubu ne daju prevelike izglede u finalnom srazu. Razlozi su očevidni: na strani engleskog prvaka su izdašnija kvaliteta momčadi i sustavnost igre, kojoj suparnici ove sezone ne uspijevaju parirati.
Impresivan je podatak da su "nebeskoplavi" u 12 susreta Lige prvaka ostvarili sedam pobjeda, uz pet remija. Bez poraza! Uz gol-razliku 31:5! Englezi se napokon mogu pohvaliti da su dobili rat protiv Nijemaca: City je ove sezone "potukao" sve bundesligaše (Borussia Dortmund, Leipzig, Bayern).
Inter je, na putu do finala, iskoristio lakšu prohodnost ždrijeba: "nerazzurri" su prošli Portugalce (Porto i Benficu), te u polufinalu gradskog suparnika Milana. Dakako, "interisti" se uoči finala hrabre tradicionalnom poštapalicom svih autsajdera: "u 90 minuta nogometne utakmice - sve je moguće".
Čini se kako je City u jednom segmentu dominantnu prevlast stekao i prije početka dvoboja. Josep Guardiola vs. Simone Inzaghi. Menadžer prvaka Engleske ima raskošan CV. Pep je u karijeri osvojio 11 naslova prvaka u tri države (s Barcelonom, Bayernom i Cityjem), dvaput je osvajao Ligu prvaka, triput klupsko prvenstvo svijeta... Na individualnoj razini ima pregršt svakojakih priznanja i naslova. World Soccer Magazine i France Football uvrstili su ga na peto mjesto najboljih nogometnih menadžera svih vremena.
Prva sezona
Već u prvoj sezoni trenerske karijere Josep Guardiola osvojio je španjolsku Primeru, Kup kralja i - Ligu prvaka! U kalendarskoj godini - 2009. nanizao je rekordnih šest trofeja: osim spomenutih, osvojio je i španjolski i europski Superkup, te klupsko prvenstvo svijeta. S 38 godina Guardiola je najmlađi osvajač Lige prvaka!
U odnosu na subotnjeg suparnika, Inzaghijev trenerski životopis, posvećen trofejima, stane u jednu rečenicu: aktualni šef Interova stručnog stožera ima dva talijanska kupa i titulu najboljeg trenera Serie A, mjeseca prosinca 2021.
Dojam je kako u dosadašnjih trideset finalnih ogleda Lige prvaka nikada razlika među trenerima nije bila toliko na strani jednog kandidata za naslov. Povijest završnica Lige prvaka pamti samo jednu istinsku senzaciju: 2012. Bayern je propustio na svojoj Allianz Areni domoći se (drugog) naslova Lige prvaka u srazu s Chelseajem. Inferiorni Englezi izdržali su 120 minuta njemačke opsade, a titule su se domogli u raspucavanju jedanaesteraca (nažalost, ključni penal za Bayern zapucao je Ivica Olić). Tako je u analima najprestižnijeg nogometnog natjecanja kao pobjednik upisan Roberto Di Matteo, a ne Jupp Heynckes.
"Slučaj" Di Matteo zapravo je priča o jednom slučajnom pobjedniku. Kao bivši igrač Chelseaja, Di Matteo je 2011. imenovan u stručni stožer tek pridošlog trenera Andre Villasa-Boasa. Prethodno je Talijan imao minorne menadžerske epizode u Milton Keynesu i WBA.
Duh Stamford Bridgea
Iako je Portugalac Villas-Boas slovio kao nasljednik Josea Mourinha, čiji duh se još provlačio Stamford Bridgeom, njegov je mandat trajao kraće od jedne sezone. Kada je 4. ožujka 2012. Villas-Boas smijenjen, za novog je menadžera Chelseaja (do kraja sezone) imenovan Di Matteo. Činilo se da je još jedna sezona - "bačena u vjetar", jer vlasnik je kluba, ruski oligarh Roman Abramovič, nakon investicije od gotovo milijardu funti, za šefa svlačionice postavio čovjeka bez karizme i iskustva.
Međutim, Talijanu je "krenula karta"... Nadoknadio je poraz (1:3) u Napulju, pobijedivši Napoli u Londonu 4:1 i plasirao se u četvrtfinale Lige prvaka. Dobio je i Tottenhama (5:1) u polufinalu FA Cupa. Potom je napravio senzaciju u polufinalu Lige prvaka, eliminiravši Guardiolinu Barcelonu (1:0, 2:2). A onda je cijela trenerska karijera Roberta Di Mattea definirana u samo dva tjedna: prvo je 5. svibnja na Wembleyju u finalu FA Cupa pobijedio Liverpool 2-1, a onda i u Münchenu "oteo" Bayernu naslov prvaka Europe! Međutim, Di Matteo svoj trenutak slave nije uspio materijalizirati. Na klupi Chelseaja uspio se zadržati svega osam mjeseci, a potom je u karijeri vodio još samo dva kluba: njemački Schalke (manje od devet mjeseci) te Aston Villu u Drugoj ligi (Championship). No, u Birminghamu je dobio otkaz nakon samo četiri mjeseca zbog loših rezultata...
Ali, Roberto Di Matteo ugraviran je u povijest Lige prvaka kao jedan od 19 trenera, koji su osvojili "ušati pehar". Njegova priča nadahnuće je svim autsajderima u finalima najvećeg nogometnog (klupskog) natjecanja. Jamačno će i treneru Intera Simoneu Inzaghiju "Di Matteo story" predstavljati inspiraciju i nadu uoči subotnjeg finala...