Malo tko je jučer sumnjao u pobjedu Seville, mnogi su se kladili na “hendikep”. Pa iako je statistika debelo na strani trećeplasirane momčadi španjolskog prvenstva, posebno posjed lopte 72-28, ne može se reći da je mladi Dinamov sastav pregažen kao opušak, imali su i “modri” svojih pet minuta, makar to statistički loše zvuči. Bez ijednog udarca u okvir gola ne može se ostvariti ništa osim poraza. Niti “dječji vrtić” može parirati ozbiljnim momčadima u Ligi prvaka. A Dinamovi igrači su još u “jaslicama”, dok je trostruki osvajač Europske lige stari rutiner. No, pogledajmo pet stvari, koje su odlučile meč.
1. AUTOBUS
Kad su predstavljali bugarskog trenera Ivajla Peteva, izvlačili su njegovu navodnu manjkavost - taktičke slabosti. A na ovoj utakmici bilo je vidljivo da je Ivajlo Petev vjerni sljedbenik Josea Mourinha, parkirao je autobus na svojoj polovici igrališta, poduprt “ježevima” iz vezne linije. Ipak, za opipljiviji rezultat trebalo je manje respekta i više hrabrosti, a to kod Peteva sinoć nismo primijetili. Saznali smo da je pobornik dekadentnog nogometa, da je makjavelist, koji će žrtvovati ljepotu igre i zapostaviti talent za rezultat. U tome je sinoć skoro uspio, iako je o njegovoj nogometnoj filozofiji sve rekla statistika; 28 posto posjeda lopte i niti jedan udarac u okvir protivničkog gola.
2. ANTOLIĆ
Bez obzira na to što mislili o klasi Dinamova kapetana, njegova rana ozljeda bila je hendikep za “modre” i njegovim izlaskom pojavile su se mnoge pukotine u Dinamovoj igri. On je danas važan igrač za Dinamo, i makar je njegova alternacija Fiolić u jednom času ozbiljno zaprijetio Sevilli, nije ga uspio nadomjestiti. Dinamov igrački kadar posebno je deficitaran u iskusnim igračima, i izlazak reprezentativnog kandidata je i psihološki naštetio momčadi.
3. ĆORIĆ
Ni Ivajlo Petev, kao ni njegovi prethodnici, ne “konstatira” Antu Čorića. Ako ga već nije “zarezivao” Zoran Mamić, ako ga nije ozbiljno shvaćao ni Cico Kranjčar, nadao sam se da će neopterećeni Bugarin prepoznati njegov talent. Ili je imao premalo vremena za druženje s Čorićem, ili su mu sugerirali da ga drži u “talonu”, ili je procijenio da je njegova nadarenost virus u taktičkom discipliniranju momčadi, ni na jednu pretpostavku nemam odgovor. Ali, Čorić nije dobio ni sekundu, i smatram to ozbiljnom pogreškom bugarskog trenera. Jer, Ante Čorić je najtalentiraniji Dinamov igrač. Ne znam, doista ne znam kakav mu je pristup treningu, je li nemoguć u komunikaciji, na što se u klubu žale, ali na ovakvim utakmicama Čorić je suho zlato. Petev se obračunao s Čorićem, ali ne i ostalim zabludama...
4. KASNO BUĐENJE
Unatoč dominaciji Seville, sredinom drugog poluvremena Dinamo se razbudio i napokon počeo igrati nogomet. Međutim, za dobar nogomet potrebna je klasa, koju Dinamo nema, posebno ne u sudaru s velikanima europskog nogometa. S obzirom na to da Sevilla stoji uz bok Realu iz Madrida, Barceloni i Atleticu, rezultat je podnošljiv. Ali, samo rezultat, bez obzira na to što je Dinamo izgubio sve tri utakmice, uz katastrofalnu gol razliku - 0-8. Hoće li se “modri” i ove jeseni boriti za jedan gol, za bodove sigurno neće, oni su udaljeni svjetlosnu milju? Naročito ako će buđenja biti ovako kasna...
5. LIVAKOVIĆ
Dominik Livaković najveći je dobitnik u ovom meču. Bio je najbolji Dinamov igrač, učvrstio se na “jedinici”, međutim, za ostale Dinamove “poletarce” to se ne može reći. Benković je sklon pogreškama, jedan kiks, kao sinoćnji prilikom primljenog gola, snizit će mu dobru ocjenu, Fiolić je prerano došao u Maksimir, bez obzira na darovitost, Liga prvaka nije poligon za odrastanje, Sosa je još uvijek samo potencijal. Ali, čini mi se da Ivajlo Petev ima “petlju” i simpatiju prema mladim igračima. Samo da još pronikne u tajnu Ante Čorića...
