U prvom susretu prvog pretkola nogometne Lige prvaka Dinamo je na stadionu Maksimir pobijedio islandskog prvaka Valur s 3:2 primivši dva gola u posljednjim minutama susreta.
Damir Krznar nije krio da je nezadovoljan ovakvim raspletom utakmice.
- Jednu mirnu, kontroliranu utakmicu pretvorili smo u ludu utakmicu. Moramo pogledati u zube ovoj pobjedi, nakon 3:0 i penala zakomplicirali smo situaciju, 10 minuta imali crnu rupu. Predugo smo živjeli u tom promašenom jedanaestercu, oni su to iskoristili i sad ćemo se morati boriti za pobjedu, koju smo već imali u rukama, svim raspoloživim sredstvima - kazao je Dinamov trener.
Objasnio je redoslijed kod pucanja jedanaesteraca jer bilo je očito da su igrači "pregovarali" tko će pucati...
- Majer je prvi pucač, drugi je Čop, kad njih nema onda je stvar dogovora. Ademi i Tolić su se dogovarali, pucao je Ademi.
Ne sumnja Krznar u konačan uspjeh.
- Ne sumnjam da ćemo proći protivnika, ali razočarani smo jer smo mislili neke čuvati dalekog puta, a sad ćemo morati voditi sve raspoložive igrače. Moram reći da sam prezadovoljan s tih 70 minuta, ali nogomet se igra 90 minuta. Takve crne rupe moramo svesti na minimum. Mogu biti zadovoljan i razvojem naše faze napada, brojem prilika, realizacija je šepala, ali ne možete sve šanse pretvoriti u gol, bitno je da stvaramo šanse. Ali, umjesto kao vjerovnici, odlazimo na Island kao dužnici. Nema spora da smo bolja momčad, ali sad moramo ponovno izboriti prolaz koji smo već imali.
Pričao je i Srđan Tufegdžić, pomoćni trener Valura...
- Trebalo nam je vremena da se prilagodimo teškim uvjetima. Prvo poluvrijeme bilo je jako slabo, previše smo respektirali Dinamo. U drugom dijelu smo pokazali karakter, to je najveća osobina Islanđana da se nikad ne predaju. Na kraju smo uspjeli smanjiti na 3:2, to nam daje pravo na nadu da možemo proći. Kako je sve izgledalo u prvom dijelu, nije bilo vjere da možemo to napraviti, ali u drugom dijelu je igra bila ravnopravna. Dinamo je favorit, to je veliki klub, ali ne predajemo se!
Svoje viđenje dali su kapetan Ademi i Petar Stojanović: