Uzimajući u obzir kontekst utakmice, jačinu suparnika i natjecanja, moglo bi se zaključiti kako je pobjeda nad Atalantom možda i najboljih 90 minuta nogometa Dinama u samostalnoj Hrvatskoj. Jalove su usporedbe generacija i isprazne teorije o jačinama momčadi. Svatko ima svoje preferencije i dojmove. No, po kriterijima tehničkog, taktičkog i fizičkog faktora, unutar Lige prvaka, protiv treće momčadi Serie A, ova nogometna predstava strši iznad svih svijetlih trenutaka Modrih. U čemu je poanta da je danas Italija impresionirana izdanjem ovog Dinama?
Doza kredibiliteta
U nogometu, uči to povijest, ništa se ne događa slučajno. Ne možete ni iz čega odjednom odigrati tako zrelo, homogeno, nadahnuto i efikasno kao Dinamo u srijedu. Kao što nije Hrvatska u Rusiji, eto, slučajno došla do serije pobjeda i finala, jer se odjednom dogodio potencijal za takav povijesni uspjeh.
Postoji, međutim, faktor poklapanja stvari. U Dinamovom slučaju sve je počelo porazom Lecha Poznanja od Jagiellonije u borbi za poljski vrh, a koji je značio otkaz Nenadu Bjelici. Bio je to 10. svibnja. Četiri dana kasnije Dinamo je izgubio od Rudeša i otkaz je dobio Nikola Jurčević. Dan poslije, 15. svibnja, trener Dinama je, eto, nakon svih tih poklapanja, postao Nenad Bjelica. Trener koji je dao naslutiti nadarenost, ali se ipak nije dogodio bitniji iskorak.
Od početka je 48-godišnji Osječanin imao jednu bitnu prednost da bi u Dinamu stvorio preduvjete da se taj iskorak dogodi. To je činjenica da su ga Modri dugo vabili u Maksimir i time pokazali da ga jako poštuju. Na tom je temelju mogao postavljati načela kako će (se) raditi. Uz veliku dozu kredibiliteta, odmah ojačanog i osvajanjem Kupa čim je došao, Bjelica je praktično imao slobodne ruke u selekciji igrača, izboru suradnika i načinu kako će se funkcionirati. Od toga 15. svibnja 2018. godine začet je proces koji je, sada, doveo do Atalante. Toga ljeta Dinamo je napravio prvu i jaču selekciju, prodao je više igrača (Benković, Sosa, Ćorić, Soudani, Fiolić, Hodžić, Budimir…) za ukupno 35 milijuna eura, ali je zato za 10 milijuna eura uloga stigla skupina novih od Petkovića, Oršića, Dilavera, Leovca, Theophile-Catherina, preko Kadziora, Andrića, Majera, kasnije do Atiemwena.
Birao po svom ukusu
Bjelica je birao igrače po svom ukusu, vodeći se jasnim tehničkim i fizičkim kriterijima te karakternim osobinama. Iskorak u Europi (proljeće) bio je potvrda da se nova metodologija u Dinamu kreće u željenom pravcu. Ono što je bilo ključno da bi se aspiriralo za korak dalje (Ligu prvaka) bila je promjena ljetne paradigme. Dinamo je ovog ljeta prodao Šunjića i Rrahmanija (10,7 milijuna eura), a sa 4,6 milijuna napravio je dopunsku selekciju kadra (Ivanušec, Kulenović, Pinto, Moubandje…). Što je najvažnije, Dinamo je zadržao željeni kadar, u kojem su neki više godina u Maksimiru (Livaković, Perić, Stojanović, Ademi, Moro, Olmo, Gojak, Šitum…), a drugi imaju već između 15 i 20 mjeseci modrog staža (Gavranović, Majer, Petković, Oršić, Dilaver, Leovac, Theophile, Hajrović). U prijevodu, Nenad Bjelica, uz potrebna stručna znanja i situacijsku inteligenciju u vođenju grupe, imao je i faktor dovoljnog vremena da homogenizira svlačionicu, uigra momčad, ojača kompaktnost i automatizme. Tako smo došli do potvrde svih teorija koje smo ponavljali niz godina kada HR-klubovi, a Dinamo kao predvodnik, nisu ostvarivali važne natjecateljske iskorake. To je da bez kontinuiteta, stručnog i igračkog, nema šanse da se stvori momčad i igra.
Uspon u formi i moći
Dinamo je izgledao moćno i prošle sezone u svim euroutakmicama osim drugog poluvremena s Young Boysima u Zagrebu, te Benficom u Lisabonu. Dinamo je ove sezone u svim euroutakmica do sada izgledao nadmoćno i izborio Ligu prvaka.
Uspon u formi i moći je prirodan slijed logike koja je od početka ere Bjelica u Maksimiru obilježena nogometom. I pokazuje je kada se slijedi ta logika da nogometno klub(ovi) mogu samo profitirati. Između ostalog i posljedičnim marketinškim (transfernim) većim prihodima. Proces koji traje 16 mjeseci je temelj na kojem se dogodio veliki iskorak s Atalantom...