Pep Guardiola niti šestu godinu nije odveo Manchester City do naslova europskog prvaka i sad će čas kad će predsjednik Khaldoon Al Mubarak morati dobro razmisliti imali li smisla i dalje vjerovati u njega. Za gotovo milijardu eura kupio mu je najskuplju momčad koja je ikad igrala u engleskom nogometu, dao mu “igračke” koje je tražio, a kontinentalna kruna ostala je fikcija. Ona je za neke druge... Kad su utakmice odluke njegova ekipa je poput portreta hlebinske naive, bez tragova karaktera pobjednika.
Nogometni je znalac, za neke genij, kao trener inovator. Negova je kreacija rijetko inspirativna, kao stručnjak diktirao je mnoge trendove, no deset sezona zaredom, u kojima je vodio momčad, nije stigao do titule u Ligi prvaka. Premda je uvijek bio na kormilu prvog favorita ili jednog od glavnih kandidata - Barcelone, Bayerna i Manchester Cityja. I Barca i Bayern su ubrzo nakon njegove demisije osvajali Europu, pa je to možda putokaz i za Građane. Već nekoliko sezona elitno natjecanje novinari zaključuju s konstatacijom - Pep ponovno nije uspio, ali tko kaže da neće sljedeći put jer ima jednu od TOP ekipa i po inerciji je predodređen biti u završnici. I ponovno nije… Ostane li, još jednom će od prvog dana biti favorit, ali trebaju li Emiraćani tako dugo biti strpljivi? Novi čovjek s novim vizijom i njihovim novcem mogao bi se pokazati kao pun pogodak!
Odbio je jače karaktere
Pep je trener lepršavog nogometa ali čvrstog autoriteta. Nije tiranin sovjetskog stila, međutim niti daleko od toga. Želi bespogovaran red i da je on jedini lider u svlačionici. Sastavio je momčad od španera, ali onih koje je lako voditi. Odbio je “jače karaktere”. Teži da igrači budu kao “pačići mali” i tako su se redom ponašali, uključujući Lionela Messija, govorio je svojedobno Zlatan Ibrahimović koji to nije prihvaćao i sukobio se u Barceloni. Messi se kasnije “raspojasao”, a Guardiolin stil nije se promijenio. Možda ga zato niti nije doveo u City. Iako igrače potiče na maštovitu igru zatire im osobnost koja čini prevagu kad je najvažnije. To je jedan od dva glavna razloga europskoga neuspjeha. Skup su sjajnih majstora lopte, no bez vođa koje će preuzeti odgovornost i rješavati najškakljivije situacije. Kod njega nema onih koje se ne mijenja, zašto je De Bruynea poslao na klupu u 72. minuti?
Real se ubijao da okrene rezultat i kad se činilo da neće moći, a oni su se rasplakali nakon što im je kontrola izmakmula iz ruku. Nije bilo frajera koji bi uzvatili udarac.
Katalonac je šesti put pao u polufinalu. Dvije titule s Barcelonom datiraju još iz 2009. i 2011. godine. S istim klubom je 2012. bio među četiri, a zatim se počastio s godininom odmora. Bayern je preuzeo kao stroj koji melje i drži kontinentalnu krunu, da bi u tri sezone pokleknuo u tri polufinala. Rušili su ga Španjolci koje je trebao najbolje poznavati.
Od ljeta 2016. s Građanima je triput osvojio Premier ligu, ali u Ligi prvaka je u tri navrata potonuo u četvrtfinalu, jednom u osmini finala, lani je igrao finale i uprskao ga svojim ekshibicijama…
Što bi Pep dao da vidi isti karakter, srce i prkos svoje družine kakave je demonstirao Real! No, treba izabrati takve fajtere i napraviti atmosferu da se s pravim gardom postava na terenu. I kad ne ide, i kad je pritisak najveći, a ne samo kad ide ili nema imperativa. Čak i prema Citiyjevim standardima europskih ponora ove srijede dosegnuta je nova dimenzija katastrofe. No, sada prvo mora spasiti sezonu osvajanjem prvenstva jer ako mu Jürgen Klopp uzme i to, ne samo da će ga matirati kao trener nego će City biti poput skupe olupine u moru. Guardiolini najgori strahovi sve su bliže da se obistine. Predsjednik nikad neće javno kazati ništa protiv njega, ali i za Emiraćanina ostanak bez trofeje je nezamisliv i neprihvatljiv. Pogotovo što je u jednog Jacka Grealisha lani, na izričit Guardiolin nagovor, uložio stotinu milijuna eura, a u polufinalu Lige prvaka taj nije dobio niti jedno cijelo poluvrijeme.