Antonio Cordon. To je gospodin koji je prošloga ljeta došao u Monte Carlo, u sjeni svih ovih mladića, igrača koji su iskočili u prvi plan, već dokazanog Falcaa ili Subašića ili novih lica poput Mbappea.
Dakle, Dmitrij Ribolobljev doveo je u lipnju 2016. u svoj klub bivšeg sportskog direktora i tvorca onog jakog Villarreala. Uspoređuju ga s Monchijem, tim čuvenim Sevillinim vizionarom. E pa, za Cordona će mnogi reći da je upravo to, Monchi bez pompe, čovjek koji sve radi u tišini, daleko od kamera.
- Po tradiciji sam takav, ne volim puno biti u medijima. Tako sam radio u Villarrealu, tako činim i ovdje. Imam puno posla, nema razloga da uz sve to još puno pričam u javnosti - rekao je nedavno Cordon, za kojega se, doduše, ne može reći da je jedini zaslužan za Monacov uspjeh, jer, ipak je došao tek prošlog ljeta. Međutim, očito je vizija monegaškom kluba prepoznala Cordona kao i on nju, odmah u startu obje je strane to podsjetilo na Villarreal, koji je Cordonova vizija također dovela do polufinala Lige prvaka.
Odrastao je u blizini Santiago Bernabeua, bio je profesor tjelesnog odgoja, a onda postao skaut Villarreala. Ostalo je povijest, ili budućnost, ako pitate ljude iz Monte Carla.
- Možda jest iznenađenje što je Monaco stigao tako daleko u Ligi prvaka, ali ne treba vas to previše čuditi. Ovo je sjajan nogometni bazen, imamo puno mladih igrača i siguran sam da ćemo u budućnosti imati još velikih rezultata - poručio je u jednom od tih rijetkih istupa Cordon, koji očito ima ideju u Kneževini napraviti svoje životno remek-djelo.
Jer, ne zaboravimo, Monacova je blagajna ipak mnogo bogatija no što je bila tada u Villarrealu. Okretanje mladim snagama, plaćanje odšteta samo za igrače do 24 godine, to je Monacova vizija, a Cordon se u nju odlično uklapa. Bio je jesenas i u Maksimiru, gledao je listopadski derbi Dinama i Hajduka, a ljudi koji su bili s njime u društvu kažu da je on njima pričao o mladim hrvatskim igračima. Jednostavno, sve prati, sve zna, čovjek je potpuno ‘unutra’.
Naravno, nije samo Cordon dovoljan da bi Monaco napravio još jedan pothvat i izbacio Juventus iz Lige prvaka, ali ta njegova priča govori kako ‘Kneževi’ uistinu razmišljaju dugoročno, kako ne misle samo na instant uspjeh već planiraju više vremena provesti u vrhu europskog nogometa. Inače, treći su put u polufinalu, a prvi put uspjeli su to 1998., kad im je suparnik bio - Juventus. Kao i danas.
- Pamtim te utakmice, naravno, bio je to Monacov povijesni uspjeh. Igrali smo dobro u Torinu, imali 1:1, primili dva gola iz penala, na kraju izgubili 4:1. U uzvratu smo vodili 2:1, imali šanse za povećanje vodstva, ipak pobijedili smo nedovoljnih 3:2, zabio sam ja za pobjedu. Sjećam se da je nakon utakmice princ Albert ušao u svlačionicu i rekao da smo, bez obzira, zaslužili premije i dobili smo upravo svotu koja je bila određena za ulazak u finale - prisjeća se Robert Špehar.
Robert Špehar
- Monaco je i tada bio sličan, bilo je tu mladih igača, Henry i Trezeguet imali su 21 godinu, bili su na početku karijera, ali već reprezentativci, bilo je jasno da će postati zvijezde. Na vratima već iskusni Barthez, zatim Ikpeba, ja, Sagnol, Collins... Dobar spoj mladosti i iskustva, a bili smo i sjajna škvadra, bez toga nema uspjeha. Sjećam se, recimo, kad sam pretkraj karijere igrao na Cipru, gostovala je reprezentacija Francuske i Barthez, Henry i Trezeguet su me nazvali i otišli smo na večeru. Ono, nismo prijatelji koji se čuju svaki dan, ali kad se sretnemo, kad smo u blizinu, javimo se jedni drugima, te veze su neraskidive. Što se tiče Juventusa tada su tamo igrali Zidane, Del Piero, Conte, Inzaghi, Davids... I sad je Juve velik, ali ovaj Monaco svejedno ima šanse, po meni su izgledi 50:50. Jer, Monaco igra izuzetno dobar nogomet, efikasan, sad kad je došao do ovdje, ne smije ga se otpisati - tvrdi Špehar.