Atalanta je više nego zasluženo pobijedila, to se mora priznati odmah na startu. Kako je Dinamo djelovao protiv Talijana u Zagrebu, tako su oni djelovali protiv Dinama u sinoćnjoj utakmici. Možda su bili još čak i kvalitetniji, ali nisu bili nagrađeni pogocima kao što je to Dinamo bio u prvoj utakmici. Isto tako, kako su Dinamovi bočni igrači djelovali superiorno u zagrebačkom susretu, tako su sinoć djelovali loše, od Stojanovića do Leovca.
Također, ni vezni igrači nikako nisu uspjeli uspostaviti pas igru praktički do zadnjih deset minuta prvoga dijela. Nisu uspijevali sastaviti tri-četiri pasa, a po meni je veliki nedostatak bio izostanak Mora.
Falila je Dinamu njegova igra na toj poziciji, a na Ademiju se vidjelo da je on bio duže vrijeme ozlijeđen i nije bio na razini na koju smo naučili od njega. Olmo je bio jako dobro markiran i vrlo je teško reći da je od Dinamovih igrača netko bio dobar. Petković je bio usamljen i odsječen, nije imao podršku, a Ivanušec je igrao lijepo za oko, no bez dobivenih duela u središnjici terena, bez agresije koju Dinamo nije imao, Atalanta je dominirala i zasluženo pobijedila.
Furiozno su otvorili utakmicu, imali dva zicera u tri-četiri minute, a Dinamo je djelovao uplašeno, nije se uopće snašao. Dinamo je na neki način “visio” i kada se dogodilo da iz dobrih situacija Atalanta nije zabila, zbila se glupa reakcija Leovca koji je spuštao loptu na Perića, nije vidio igrača koji je bio iza njega i dogodio se naivan penal. Da je Dinamo izdržao nakon što je Atalanta propustila niz prilika, možda bi ušli u nervozu, međutim Muriel, Pašalić i pogotovo Gomez su stvarali probleme u međuprostorima trojici zadnjih igrača, Dilaveru, Theophileu i posebice Periću. Njih trojica nisu imala podršku bočnih u organizaciji igre i tu su bili problemi. Neki se tračak ukazao kada je Oršić pogodio gredu, no to je bila jedna jedina Dinamova šansa, čak nije bila stopostotna, nego je on donio izvanrednu odluku i vrhunski pucao, šteta što nije ušlo u gol.
Ovo je bila prva lošija Dinamova partija u Ligi prvaka ove sezone, moramo strahovati do posljednje utakmice hoće li se nastaviti u ovom natjecanju, ići u Europsku ligu ili, ne daj Bože, može dogoditi i najgore. U prvoj utakmici s Atalantom Dinamu je sve išlo od noge, iznenadila ih je promjena sustava te su sada uočili pogreške koje su radili. Vidjelo se da su od prve sekunde ušli agresivno, arogantno i odlučno da što prije dođu do pogotka, a Dinamo nije smio djelovati uplašeno. Olmo i Ivanušec nisu mogli ništa, zadnja linije nije pravila višak, a oni su iz čiste lopte dolazili do šansi. U Dinamovim redovima vladala je nesigurnost.
Prije zadnjega kola treba reći da bi nastavak u Ligi prvaka bio fenomenalan uspjeh, ali bi uspjeh bio i prolazak u Europsku ligu, no ne ovise sami od sebe. Dinamo u slučaju poraza, ne daj Bože, može proći u EL, ali je teško očekivati da će dobiti City te da se poklopi rezultat u Ukrajini. No, vjerujem da će sve biti otvoreno do kraja.