Bivši trener Dinama Igor Jovičević je s svojim Šahtarom napravio senzacionalan podvig. U 1. kolu Lige prvaka njegovi dečki deklasirali su Leipzig na gostovanju s 4:1. S obzirom u kojim uvjetima žive i rade, s obzirom na činjenicu da su u sezonu krenuli s potpuno novom momčadi, ovaj trijumf je poseban podvig. ‘Ukrajinske izbjeglice‘ autorizirale su svojevrsno čudo,. Igor nam se u srijedu javio baš kad je kretao za Ukrajinu...
- Nevjerojatno, strašno... Nemam riječi kako bi opisao ovo što smo mi napravili. Ali kazat ću vam nešto bitno. Igrali smo za državu, za Ukrajinu! Bili smo na maksimimu. Jako smo željeli tako nešto napraviti za narod koji pati. Borili smo se kao lavovi od prve do zadnje minute, vjerovali smo u pobjedu. Barem trenutačno smo zbog toga sretni, radosni. Sretni smo i ponosni. Ne znam što mogu više reći. Kada smo se spremali na put u Njemačku dobili smo puno poruka potpore ljudi su nam poručivali da budemo hrabri i na ponos Ukrajini. Eto, ispunili smo očekivanja, nadmašili očekivanja - kazao nam je u uvodu Jovičević.
Veli da je pobjeda njegove momčadi apsolutno zaslužena.
- Odigrali smo baš onako kako smo trebali. Kad je trebalo stati na loptu, stalo smo, kad je trebalo igrati kontranapade, igrali smo kontranapade... A onaj četvrti gol koji smo zabili... Jeste li ga vidjeli? Odigrali smo kao Barcelona u najboljim danima. Imali smo loptu minutu i pol i onda smo je ubacili u mrežu. Mislim da smo od prve do zadnje sekunde odigrali upravo onako kako smo se dogovorili. Taktički besprijekorno, kompaktno, hrabro. Zabili smo rano, potom primili gol pa odmah zabili drugi.
Pitamo ga kako je pripremao momčad za sudar s Leipzigom? Jer znamo u kakvom su problemu Jovičević i njegovi dečki. Rat, stalna putovanja, sirene za uzbunu, odlazak u skloništa...Situacija je za njih totalno nenormalna.
- Teško je sve to, teško. Stalno te sirene za uzbunu su zaista užasne, nije lako tako živjeti, trenirati, spremati se za utakmice. Uvijek smo pd nekakvim pritiskom, ne znamo hoće li nam nešto pasti na glavu. U takvim okolnostima mi radimo, moramo trenirati, taktički pripremati momčad. A znamo kakvi su zahtjevi u Ligi prvaka, ogromni. Psihički i tjelesno se boriš sam s sobom. Razgovaramo mnogo između sebe. Dobro smo analizirali Leipzig. Igrali smo se malo i s njihovim emocijama. Nije Leipzig na vrhusnkoj razini u ovom trenutku. Znali smo da to može biti jedna od naših prednosti. Mi smo ipak neiskusni, mladi. Ali kad malo smiriš loptu, ‘okreneš‘ par puta, napraviš šansu, zabiješ gol... Onda domaći navijači malo smanje doživljaj, utihnu. Nama je to bila dodatna motivacija. Odigrali smo zaista jako dobru utakmicu, jako važnu za klub.
Nakon utakmice jučer su Jovičević i njegovi dečki krenuli za Lavov.
- Svaki slobodan dan do 13. studenog je zapravo - putovanje. Putovanje od deset do dvanest sati. Ili nekad petnaest sati. Drugim riječima, mi nemamo slobodnog dana. Kad svi ostali klubovi odmaraju, kad su igrači na masažama ili kod svoje kuće, mi putujemo. Mi nemamo tu povlasticu. Evo sad baš krećemo avionom u Poljsku, a onda na aerodromu nas čeka autobus, pa krećemo prema Ukrajini. Na granici se čeka četiri ili pet sati. Ogromne su gužve. A kad idemo u Kijev, u centralnu Ukrajinu, treba nam petnaest sati! Dobro, sad smo u Lavovu, igramo protiv Černomoreca u subotu, A onda nakon utakmice opet u autobusu, šest-sedam sati do prvog poljskog aerodroma. Pa hvatamo let za Varšavu, jer tamo igramo s Celticom.
Kaže da onda dolazi stanka...
- Sva sreća, onda nam dolazi ta reprezentativna stanka. Ona će nam dati malo svježine. Deseti i jedanaesti mjesec će nam biti pakleni, svaka tri dana ćemo igrati utakmice.
Onda se jednostavno morao vratiti na uvjete u kojima živi njegova momčad.
- Ne želim se žaliti, samo vam opisujem kao nam je. Veliki je to stres. Pa kad nema sirena za uzbunu, već nam je neobično. Uzbune u svakodnevica a nekada se ne obaziremo na njih. Ali znate ono, počnemo s treningom, pa stanemo, odemo u sklionište. Po noći pak razmišljaš hoće li se nešto dogoditi, kad će sirena za uzbunu... Kako tu biti normalan? Razmišljati o igru, utakmici, taktici...Kako od tih mladih ljudi s kojima radim očekivati da uvijek budu koncentrirani, fokusirani? Nije to lako, ponekad je nemoguće.
Ali usprkos svemu tome, ‘novi Šahtar‘ ide dalje. Šahtar bez onih silinih Brazilaca s nekim novi mladim dečkima.
- Posebno me veseli što smo protiv Liepziga pokazali zrelu igru, kao da su igrali desetke ili stotine utakmica na najvećoj sceni. Dobro, moram kazati da smo imali i malo sreće. No presretan smo utakmicu taktički odradili fenomenalno. Uz naravno činjenicu da smo ginuli za svaku loptu. Pogotovo kad su narsnuli na nas, jer su ih navijači ‘davili‘. No moram vam kazati da mo u protunapadima smrtonosni, imamo jako brze igrače. Meni je ova pobjeda osobno ispunjenje svakog sna. Za to sam radio cijeli život. Ovo što sam doživio u utorak je vrh vrhova - kaže Jovičević.
Mnogi su prije ždrijeba Lige prvaka u skupini željeli Šahtar. Mislili su sigurno kako će ta ratom i svim događajima izmučena momčad biti lak zalogaj. Eto, prevarili su se...
- Nogomet je to... U jednoj utakmici možeš pobijediti svakoga. Da sad opet igramo s Leipzigom, možda ne bi pobijedili. Ali favoriti ne pobjeđuju uvijek. Kad igraš s srcem, onda se stopiš s svime, nestane umor. Na tribinama je bilo i puno Ukrajinaca, nosio nas je adrenalin, letjeli smo po terenu. Kad nam se smanjo pritisak s početka utakmice, vidio sam kako možemo izgledati u budućnosti. Možemo biti kreativni, lucidni. Imamo puno prostora za napredak. Ali u ovoj utakmici smo iznenadili cijelu Europu.
Jovičević je veliki Dinamovac, Kako je doživio pobjedu Modrih nad Chelseajom?
- Šahtar je dobio Leipzig, Dinamo je dobio Chelsea. Moja dva kluba su pobijedila u Ligi prvaka. Bio sam van sebe od sreće. Kad smo išli na stadion pratio sam rezultat iz Zagreba. Bio sam naravno koncentriran na našu igru, ali dio srca je bio na Maksimiru. U utorak sam uzeo ‘šest bodova‘. Dinamo je pokazao da se pretvorio u velikog ‘monstruma‘ europskog nogometa.