Utakmice Real Madrida sve češće djeluju kao repriza istog filma. Uvod i zaplet Kraljevima najavljuje muku i paniku, no epilog je uvijek isti, sa sretnim završetkom za Madriđane. Ne bi ga bilo da društvo pod vodstvom Carla Ancelottija ne rađa neslućene junake, bio to Brahim Diaz protiv Leipziga ili Joselu protiv Bayerna. Bliska povijest uči nas da Real, čak i kada djeluje potpuno razoružano i povučeno, pomno sprema teren za smrtonosno oružje, a ono se može kriti u baš svakom pojedincu pod bijelim dresom.
Zazivali su mlađe
U subotnjem finalu Lige prvaka na Wembleyu to je bio Dani Carvajal, čovjek kojeg bi mnogi pred početak susreta s Borussijom Dortmund podvukli kao jednu od najnesigurnijih karika među standardnim prvotimcima Ancelottijeve postavke, jer to su nerijetko činili u sezonama u kojima je Real ostajao bez frapantnih dosega. Sumnjama u španjolskog desnog beka svjedočili smo u više navrata, posebice prošle sezone i 2020./2021., kada su kroničari voljeli isticati da ga je vrijeme prerano pregazilo. Navijači su zazivali mlađeg, motoričnijeg i sposobnijeg, pitajući se kako se i zašto Real još 2020. riješio Achrafa Hakimija, proizvoda omladinskog pogona koji se do danas promovirao u jednog od najuzbudljivijih bekova svijeta i simbola rastuće reprezentacije Maroka. Imajući to na umu, Carvajalov istup nakon vodećeg pogotka Borussiji djeluje posve smisleno.
- U sebi sam čuvao neku ljutnju, želio sam svima poručiti: "Evo me, ovdje sam" - kazao je 32-godišnji branič opasivajući slavlje pogotka, inače drugog mu u karijeri gledamo li nastupe u Ligi prvaka, prvi je postigao Šahtaru u grupnoj fazi 2015./2016.
- Postignuti pogodak govori koliko sam samouvjeren. Kad sam čuo posljednji zvižduk, obuzele su me emocije. Još kao dijete stigao sam u Real, a sada, nakon 21 godine, još uvijek sam ovdje, ali sa svojom djecom. Ispisao sam povijest ovog kluba, to je fantastičan osjećaj i sve što radimo zaista je nevjerojatno. Kada pogledaš unazad, ne možeš vjerovati - dodao je Carvajal.
Pogled unazad nosi i crninu. Krajem 2017. godine Carvajalu je dijagnosticirana teška virusna bolest srca, nekoliko mjeseci potom je proveo na tretmanima i liječenju, a jednom prilikom i otkrio da mu se karijera svela pod veliki znak upitnika.
- Bio sam uplašen, mislio sam da ću se morati povući iz nogometa. Prva tri ili četiri tjedna bila su najgora, praktički nisam mogao ništa učiniti, a liječnici nisu znali pronaći način kojim bi mi podigli otkucaje srca - osvrnuo se svojevremeno Carvajal na najtežu životnu epizodu.
Courtois mora na Euro
Tada su Hakimi i vječni "univerzalac" Nacho preuzeli Carvajalovu ulogu, a Španjolac ima sreće što je upravo Hakimi, pokazalo se, bio premlad i suviše neiskusan za najveću scenu. Inače bi Carvajal, prije ili kasnije, vjerojatno bio otpisan, a prizori s kultnog Wembleyja i nagrada za najboljeg igrača finalne utakmice stoje kao čvrsti dokaz da bi to bila pogreška.
- Zašto ne bismo sanjali i o 16 kruni? Nisam mislio ni da je moguće ući u klub šest - podvukao je Španjolac komentiravši činjenicu da je, uz Modrića, Kroosa, Nacha i pokojnog Genta, jedini igrač nogometne povijesti sa šest odličja Lige prvaka.
Lako je moguće da bi rekordno društvo ostalo na "petici" da među vratnicama nije stajao Thibaut Courtois. Raspravljali su madridski kroničari treba li Belgijac uopće dobiti priliku ususret činjenici da mu je teška ozljeda koljena sezonu pretvorila u pauzu, a Andrij Lunin izvrsno je obavljao zadatke i nosi brojne zasluge za Realov put do finala. Courtois je propustio čak 48 ovosezonskih utakmica, no već u prvih 45 minuta uvjerio nas je da nije zaboravio braniti. Pitanje je samo je li uvjerio i belgijskog izbornika Domenica Tedesca, koji ga nije postavio ni na preliminarni popis za Europsko prvenstvo u Njemačkoj. Morat će Tedesco revidirati svoje misli, jer ako se vodio logikom da mu većim dijelom sezone neaktivni igrač ne može donijeti ništa značajno, na Wembleyju je dobio snažan protuargument.
Courtois broji tri obrane u proteklom, te čak devet u onom finalu iz 2022. godine nasuprot Liverpoola, to je podvig vrijedan španjolskih naslovnica na koje Belgijac ipak ne dolazi, a London će pamtiti i po 150. pobjedi u dresu madridskog Reala. Poput Carvajala, i Courtoisova će se storija pričati kroz prizmu prolazne forme i vječne klase, a nastave li Kraljevi ovako oživljavati iz mrtvih, računajući na mogućnosti udarnih igala i faktore iz sjene onda kada glavne zvijezde, poput prekjučer Bellinghama, ostaju u drugom ili trećem planu, zaključak novinara Marce možda će se ispostaviti i točnim: "Real će vladati i 2050.".