Egzekucija je bila savršena. Rodrygo je utrčao baš u ‘pucanj’, u pravoj milisekundi ostavio obranu bez vremena za snalaženje, našao se baš na pravom centimetru šesnaesterca, zamahnuo nogom ‘taman’ koliko treba, pogodio loptu pravim dijelom stopala u pravoj putanji i udario je dovoljno jako i precizno da postane neobranjiva. Bio je to školski primjer reakcije napadača, školski primjer voleja. No, kad o toj samoj egzekuciji, zapravo, dan poslije nitko i ne priča, znači da je nešto bilo bolje od toga. Može li išta biti bolje od takvog voleja, od takvog gola? Može, asistencija velikog maestra, Luke Modrića.
Zadivljen i Dončić
Jer, taj Rordrygov gol još nekako možete objasniti, opisati, čak i nacrtati. Ali Modrićev potez? Možete samo kazati - desna vanjska, znate, ona Modrićeva. Zlatna (vanjska) lopta. I to, kad? Dok Chelsea ima 0:3 i čini senzaciju, dok je Real na koljenima, kao što je već znao biti. Nekrolozi već otiskani, jednoj velikoj momčadi već su laštili vitrinu u Pradu, ali Modrić je imao drugačiji plan. Desna vanjska koja je okrenula sve. Trenutak, utakmicu, možda i sezonu.
- Svaka čast Benzemi i Rodrygu, moramo pričati o njihovim lijepim golovima, ali Luka Modrić. Taj tip ima 50 godina! Zašto i dalje može izvoditi ovakve poteze? To je čudesno - naklonio se Modriću Thierry Henry, kao samo jedan od onih koji nisu skrivali delirij zbog tog poteza.
- To bi trebalo biti nemoguće za izvesti. Kako to možeš izvesti? - pitao se i Peter Schmeichel.
Alessandro del Piero, Rio Ferdinand, Carlo Ancelotti, Chelseajevi igrači... Na kraju i Luka Dončić, koji je na twitteru napisao: ‘Lukita modric... Wow’. Marca traži da mu se podigne spomenik, CBS ga ‘seli’ u Louvre, ugledni novinar Fabrizio Romano proglašava taj potez umjetnošću...
- Čini se da ima puno godina, ali igra kao da je najmlađi u ekipi. Svakim danom je sve bolji. Igranje s njim me činilo sretnim. Nadam se da će još puno godina ostati s nama - komplimentirao mu je i suigrač Nacho.
A on, što kaže on sam? U danima najvećeg naklona nogometnog svijeta. Dobro, najvećeg nakon 2018. godine i svih onih nagrada koje je zaradio, koje je osvojio. Ali, sad radi čuda sa 36 godina, gotovo 37 na leđima. Njegovi vršnjaci, igrači s kojima je stvarao nogometnu povijest zadnjih 10, čak i 15 godina, sad ga gledaju na televiziji. Leo Messi igra sezonu za zaborav, u Parizu je daleko od svoje slave. Kao i Cristiano Ronaldo u Manchester Unitedu. Robert Lewandowski slovio je kao glavni kandidat za Zlatnu loptu, no nema više niti njega u Ligi prvaka. Neymar? Odavno nije u tom društvu velikana. Mbappe? Svakako, ali on je među onima koji tek dolaze i onima koji će završnicu Lige prvaka isto gledati na TV-u. Od ovih 30+, ostali su samo Luka Modrić i Karim Benzema. Mlađi nego ikad, mogu li ispisati još jednu čudo, otići do kraja? I osvojiti, tada bi legitimno bili najveći kandidati, Zlatnu loptu?
Teško opisati emocije
- Patili smo, ali se nismo predavali. Premda smo gubili 0:3 nismo loše igrali, nego je Chelsea zabio iz svih svojih prilika. No, mi smo se nastavili boriti, vjerovali smo da možemo preokrenuti rezultat. To je poraz slatkog okusa. Navikli smo patiti. To nam se dogodilo puno puta. Protiv Bayerna, Juventusa, Ajaxa, u puno utakmica. Protiv Schalkea ako se ne varam - rekao je nakon utakmice Luka Modrić, koji je odigrao svih 120 minuta.
- Teško je opisati emocije nakon ovakvih 120 minuta i takve utakmice. Pokazali smo veliki karakter, ovo je pobjeda čitave momčadi.
Publika mu je skandirala ime.
- Ponosan sam, zahvalan navijačima na ljubavi koju mi pružaju od prvog dana kada sam došao ovdje - kazao je Modrić i pritom i odgovorio na pitanje o svojoj budućnosti u Realu.
Zaštitni znak
Nego, ako niste gledali, možda niste nigdje pročitali kakav je bio drugi Realov gol, pogodak za prolaz u polufinale. Lijepa akcija, Camavinga je oduzeo loptu, Vinicius Junior na lijevoj strani ostavio Chelseajeve braniče u ‘ilegali’, precizno, izgleda također vanjskom, pronašao Benzemu na šest-sedam metara. A on je glavom, u svom stilu pogodio mrežu. Akcija koje se također ne bi smetala u nogometnim udžbenicima, ali u usporedbi s onom Modrićevom asistencijom djeluje toliko običnom, svakodnevnom.
Modriću to nije prvi put, ta ‘vanjska’ postala mu je zaštitni znak, zabijao je tako i golove, onaj protiv Škotske na Euru bio je posebno upečatljiv. Međutim, ovaj je potez možda bio najupečatljivi.
I, naravno, nakon takve partije i uz činjenicu da mu ugovor istječe 30. lipnja, logično je pitanje: ‘Što dalje, Luka?’
- Ići ću godinu po godinu, pa ću vidjeti dokad ću se osjećati dobro i koliko ću još moći igrati na ovoj razini - odgovorio je, ne odveć konkretno, Modrić na to pitanje.
I mi smo sve stariji, ali još dovoljno lucidni da se sjetimo kako je slične izjave o budućnosti u Madridu davao i prije dvije, tri, četiri godine... I uvijek je mogao još, uvijek je natjerao Florentina Pereza da mu uruči olovku i novi ugovor. Realov predsjednik, znamo, nije pretjerano sklon produljivati ugovore s veteranima, ali ima li bolju opciju od Modrića? Zasad ne. I uz to bori se s jednim ‘vanjskim neprijateljem’. Zlatnom vanjskom!