Prvo ga je nadmašio kada je s Dinamom prezimio u Europi, zatim ga je ostavio u retrovizoru brojem nastupa u eurokupovima, a u posljednjoj epizodi usporednog testa Dominik Livaković pokušava zasjeniti Dražena Ladića i epskim pogreškama. Protiv Shkupija je opus obogatio s dva zabavna izleta u prazno: prilikom prvog izdali su ga procjena i startna brzina, oklijevao je i strijelac Queven je prije stigao do lopte, a kod drugog mu se "zblesirao" kompas pa je ni s čim izazvan završio tamo negdje na parkiralištu ispod zapadne tribine, dopustivši suparniku da lako ubaci loptu u nečuvanu mrežu za 2-2.
Nije lako hodati u cipelama kultnog Dinamova vratara, ali cinik bi rekao da Livaković daje sve od sebe. Dražen Ladić je četrnaest godina nosio plavi dres i uz Zlatka Škorića je vjerojatno najveći golman u povijesti kluba, ali u svojim boljim danima znao je završiti u znamenitoj CNN-ovoj rubrici "play of the day" tako što bi inkasirao nemoguće jeftin gol.
Pitomi sanatorij HNL-a
U jednom trenutku velike karijere chaplinovski luckastih "slapstick" točaka, poput onog gola u dvoboju Hrvatske i BiH, nagomilalo se toliko da smo pisali o Ladićevoj zbirci za šaljivi kućni video. Nije mu pomoglo ako je sanjao o transferu u veliku ligu, ali, s druge strane, nije mu ni dramatično naškodilo. Ladić je s navršenih 35 u labuđem pjevu karijere bio jedan od ključnih igrača "vatrenih" na putu prema bronci u Francuskoj ‘98.
Za svijetlim uzorom 27-godišnji Zadranin bitno ne zaostaje. U svojih šest maksimirskih godina prekoračio je granicu od 100 "clean sheetova", kolekciji prestižnih skalpova dodao Benficu, Tottenham i Sevillu, usput zacementirao status prvog golmana nacionalne momčadi, ali s vremena na vrijeme još uvijek se na dnevnom redu nađe pitanje Livakovićeve kompetentnosti. Predbacuju mu da je slab u razigravanju napada iz zadnje linije - a to je danas preduvjet za transfer u top-klub - i sklon propadanju u formi. U drugoj Dalićevoj kampanji Lige nacija Livaković je učvrstio mjesto među vratnicama reprezentacije, premda je iz priče izišao izrešetan kao cjedilo. U šest utakmica s Portugalom, Francuskom i Švedskom progutao je čak 16 golova.
Traume bi liječio u pitomom sanatoriju domaće lige i u Dinamovim europskim nastupima. I nije se pritom skrivao, nego se obranama nametnuo kao nezamjenjiv član momčadi, jedan od nekolicine najzaslužnijih igrača (Ademi, Oršić) za povijesni kontinentalni iskorak kluba nakon 50 godina čekanja. Livakovićeve odlične predstave nisu prošle nezapaženo u inozemstvu. Transfermarkt mu je u svibnju prošle godine napucao cijenu u stratosferu, do granice od 15 milijuna eura. Šest mjeseci poslije regrutirala ga je menadžerska agencija ICM Stellar Sports, koja zastupa neke od skupljih svjetskih zvijezda poput Jacka Grealisha i Eduarda Camavinge te upravlja karijerama vratarskih "teškaša" poput Jordana Pickforda, Wojciecha Szczesnyja i Unaija Simona.
I dalje u plavoj obitelji
U maksimirskim kuloarima često se zavrti glasina da je baš taj transfer u prestižnu "ergelu" izmaknuo tlo pod Livakovićevim nogama. Patronat važne agencije prevodi se kao početak "pakiranja" za inozemstvo i najbogatiji ugovor karijere. Krajem prošlog prvenstva pojavila se priča da bi Dinamova vratara htio dovesti Lazio, ali do danas ta priča nije odmakla dalje od trača.
Livakoviću se smiješi još jedna sezona u plavoj obitelji. U javnim nastupima on ističe da je savršeno sretan u Dinamu i da mu se nigdje ne žuri, ali, kao i svi veterani HNL-a, zapravo se želi okušati u jačoj konkurenciji i svakog tjedna igrati jaku utakmicu. Dok se ne dogodi, indisponirani Livaković morat će izglancati formu jer bez njega u velikom izdanju već bi gostovanje u Skoplju sljedećeg tjedna moglo prerasti u težak fijasko hrvatskog prvaka.