Bio je to samo još jedan od dvoboja za četvrtfinale Lige prvaka. U povijesti Reala 37.prolaz, odnosno deseti od posljednjih u dvanaest izdanja. No, atmosfera pred uzvrat sa PSG-om podignula se na najviše razine intenziteta. Carlo Ancelotti, nekad šef Parižanima, u najavi je pozvao navijače da im pomognu. Nakon jedne od najgorih partija Reala u Europi, na Parku Prinčeva djelovalo je da su pali kraljevi. Planeta navijača Blancosa shvatila je trenutak. Ovo nije Real koji je dominirao u Europi u prošloj dekadi, a ovaj Paris djeluje da nije onaj koji je doživljavao debakle u Ligi prvaka. I još ima Mbappea, "njihovu novu snagu od ljeta".
Na ulicama oko gradilišta Bernabeua sjatilo se tisuće navijača u tradicionalnom dočeku bijelog autobusa sa igračima od koje se očekuje remuntada. Nadoknađivanje jednog gola minusa i eliminiranje PSG-a. Neki su protumačili tu opću mobilizaciju u osmini finala kao jasan znak slabosti Reala. Moglo se to tako doživjeti, ali napajanje energije Benzemi i društvu, obavljeno je na najbolji način...
Luka Modrić nam je u poslijepodnevnim satima iz karantene dao naslutiti da je ta riječ, energija, ključni faktor utakmice. I ako je bude bilo u pravim količinama, uvjeren je bio da će proći. Iskustva iz prošlih godina LP-a odavala su nam vjerodostojnost njegovih najava. Na treningu je prštalo, u karanteni je fokus bio maksimalan, a po dolasku na Bernabeu svi su se baš naelektrilizirali. Otuda prvih 15-ak minuta furioznih napada ali bez efekta, no sa logičnim padom kojeg je PSG odmah iskoristio da se nametne.
Danas kada ga svi slave, sa pravom, Carlo Ancelotti će moći u miru proanalizirati svoje greške. Jer izbor Kroosa i Asensia, u izostanku Casemira i Mendya, definitivno je bio pogrešan. Potvrdile su to upravo izmjene, ulasci Camavinge i Rodryga, i onog kojeg svi zaboravljaju, Lucasa Vazqueza, koji se protiv Mbappea bolje borio od favoriziranog a nervoznog Carvajala. To tako ide u životu trenera i epilozima (ne)uspješnosti, poklopi se pozitivno ili negativno. Ancelottiu i Realu je sreća da PSG u fazi dominacije prvog poluvremena nije postigao drugi pogodak jer bi onda zbilja bilo gotovo. I svih epskih priča o večeri koja će se desetljećima prepričavati u kronikama Reala, ne bi bilo...
Realno gledano Paris SG je bio bolji od Reala u tri od četiri poluvremena. Što sugerira da je netko u francuskoj momčadi grdno zgriješio kada se dogodilo pola sata noćne more. Odnosno pola sata povijesne glorije za Blancose. Najlakše bi bilo napasti Donnarummu, kao što je učinio uvijek arogantni Neymar, pa skoro dobio batina u svlačionici. Talijan je kardinalno pogriješio.
Prekršaj Benzeme za prvi gol? Znakovito je da se jedini bunio upravo golman, a da su drugi igrači šokirani njegovom greškom. Donnarumma je simbolika ovog PSG-a, kluba sa neograničenim proračunom, koji kupuje velika imena kao sličice za album elitnih igrača, ali koji nema duha, klupsku energiju i mentalitet pobjednika. Golman koji će biti među najboljima u desetak godina, izabrao je više novca i zlatni kavez u Parizu, iako je zapravo nesretan što je ostavio Milan, gdje ga više ne podnose. Jer Milan i danas, kada je siromašak u odnosu na PSG ostaje ono što pariški državno-korporativni maneken katarskih milijarderskih prohtjeva neće tako skoro postić - klub povijesne veličine, prestiža i tradicije uspješnosti. Sve je to Real još i više, a u čemu se to prepoznaje ukazala nam je upravo večer na Bernabeu...
Real je proglašen najboljim klubom 20.stoljeća. Sinonim je za bogatstvo, glamur i elitizam koji i u 21.stoljeću nastavlja putovima koji su ga učinili pojmom nogometne veličine tijekom 120 godina postojanja. U sraz sa klubom koji se osnovao prije samo 52 godine, Real Madrid je ušao ponizno, tražeći pomoć navijača i time odajući veliki respekt suparniku. No, Real je u svakoj prilici klub u kojem se gradi i potvrđuje mentalitet pobjednika, razvija samopouzdanje i pripadnost ideji Kraljeva Europe. Zato je takav Real trpio dominaciju suparnika 150 minuta, a onda u posljednjih 30 eksplodirao upravo u duhu svoje doktrine i pobjedničkog duha.
Način na koji su slavili ovaj prolaz "tek" u četvrtfinale, puno govori o igračima koji su osvojili sve što se u nogometu može osvojiti. I o onima koji se uz njih uče kako nastaviti tu misiju. Modrić i Benzema, predvodnici tog Reala, radovali su se kao da su postali prvaci Europe. Čak i u tim prigodama Luka Modrić nije bio toliko raspušten u slavlju kao ovom prilikom. Govorilo se da je ovaj team potrošen, star, da je odradio svoje. Pisalo se da uvijek igraju isti pa zato ne mogu iskoračiti u moći, da veterani trebaju manje igrati a mladi Blancosi lakše napredovati. Florentino Perez tri godine nije trošio po liniji galacticosa, kao da je htio pokazati da je Real konkurentan i bez toga, a on kao predsjednik uspješan. Kažu upućeni da je Perez zamislio galaktičku priču broj 2, a da je pandemija tome pomogla. Navodno je štedio milijune i provodi scenarij za početak nove ere u kojoj će promocija rekonstruiranog galaktičkog stadiona, najmodernijeg na svijetu, biti odrađena uz vatromet senzacionalnih pojačanja. Kylian Mbappe, Erling Haaland i dejavu 2009.godine, kada je u istom ljetu Perez izludio navijače promocijama na Bernabeu. Cristiano Ronaldo 94 milijuna, Kaka 67, Xabi Alonso 40 i on, Karim Benzema 35 milijuna eura...
Trinaest godina kasnije Benzema je okrunjen svim slavama koje je propustio dok je "služio" C.Ronaldu. Nogomet koji on igra je sve. Znanje, vic, trka, moć, momčadski duh, suptilnost. On i Luka Modrić, za kojeg će danas unisono svijet Blancosa slaviti tezu o najboljem veznom igraču u povijesti kluba prebogatog najvećim (i) veznim igračima svjetskog nogometa. I istaknuti će kako je Don Luka Modrić istinski simbol svih navedenih vrijednosti i duha Real Madrida.
Svega onog što nedostaje u PSG-u, kojeg krasi arogancija prilična onima koji misle da je za sve dovoljan samo novac. I zbog toga PSG već godinama timari kroz epske debakle luzerski duh...