“Jedan je pao, ostala su šestorica.” To je, među ostalim, pisalo u, činilo se, strogo kontroliranoj cirkularnoj komunikaciji klupskih operativaca nakon smrti jednog od članova Uefine Istražne komore. “Ne mogu nam ništa”, odgovorio je drugi. “Sve će biti OK, ne uzrujavajte se...”
Kada je Der Spiegel otvorio kutiju grijeha Manchester Cityja, koji se na udaru Uefinih tijela oko kršenja Financijskog fair playa (FFP) našao prije nekoliko godina, nema sumnje da su ljudi oko šeika Mansoura živjeli u svojevrsnom “bubbleu”. Itekako znajući da griješe, gomilali su “faulove” i “kartone”, misleći da im ta “smiješna, groteskna Uefa ne može ništa”. Stvarajući klub na platformi nepresušnog naftnog gejzira, mislili su da je novac najsnažniji argument. I, zapravo, jest, pare doista pokreću svijet, politiku i nogomet, međutim, uz neke regule koje je uspostavila ta famozna organizacija, koja ponekad djeluje poput države bez portfelja i vlastite zemlje.
Jedna od prvih Čeferinovih odluka bilo je čvršće provođenje FFP-a. Najveći klubovi su znali kako plivati u mutnom i time “frizirati” podatke, sve kako bi se barem laštila patina veličine, dok sam klub ispod fasade djeluje kao (financijska) ruina. Drugi su na piku bili novotvoreni nogometni bogataši, baš poput PSG-a i Cityja, kojima je među prvima još prije šest godina i izdana packa. No, teško je istrgnuti blagodati koju donose hrpe novca. Štoviše, City je znao da može kreirati svojevrsnu alijansu s drugim velikim klubovima i time prijetiti Uefi izlaskom iz njene sfere, stvarajući lavinu problema za krovnu nogometnu organizaciju. Famozna Superliga kao ideja nije zamrla, štoviše, a ono što se od jučer događa na nepoznatom mjestu, s nepoznata tri suca - što je tajanstvenost odvelo na novu razinu - moglo bi direktno utjecati na budućnost nogometa kakvog znamo. Od jučer, naime, tri tajna CAS-ova suca na tajnoj lokaciji, odlučuju o žalbi na odluku koju je Uefa prije četiri mjeseca odrezala Manchester Cityju, a po kojoj bi superbogati engleski teškaš trebao izbivati iz europskih natjecanja sve do sezone 2022/23.
“Obje strane tražile su maksimalnu diskreciju oko slučaja. Sve nove informacije objavit ćemo na vrijeme”, bilo je jedino čime se oglasio CAS, Sportski arbitražni sud u Lausanni, nakon što je AP doznao kako u ponedjeljak, 8. lipnja, kreće žalbeni proces. Jedino što se zna je da će saslušanje oko žalbe trajati tri dana, da će obje strane komunicirati putem videolinka te da se konačna odluka mora donijeti najkasnije do završnice ovosezonskih euronatjecanja, do kraja kolovoza.
Uefa je poslije višemjesečne istrage došla do drakonske kazne zbog kršenja propisa, skrivanja podataka, varanja oko sponzorskih ugovora u razdoblju od 2012. do 2016. godine te odbijanja suradnje s Uefinim istražiteljima. - Predali smo dugu listu dokumenata koji će, sigurni smo, biti potvrđeni kao dokazi da tvrdnje nisu istinite - ustvrdio je glavni direktor kluba i kreator modernog Cityja, Ferran Soriano. Poanta je da City želi objavu dokumenata iz Football Leaksa, pokazati neuporabljivom, s obzirom na to da su isti ukradeni.
Ako, međutim, CAS potvrdi Uefinu presudu, radit će se o najtežoj dosadašnjoj kazni pod okriljem FFP-a, koja bi mogla imati dalekosežne posljedice. Ili za klub, ili za samu Uefu. regulator Dvogodišnja zabrana nastupa u Ligi prvaka, Cityju ne bi samo “izbila” stotine milijuna eura iz nagradnog i sponzorskog fonda, već bi ujedno smanjila klupsku privlačnost top-igračima koji su, jasno, željni igranja i nadmetanja u elitnom klupskom natjecanju.
Tim bi činom, nema dvojbe, Uefa poslala vrlo snažnu poruku, no ujedno bi sama morala naći okvir zaštite od onoga što je još prije nekog vremena najavljivao i sam Soriano: “Uefa se kao regulator natječe na tržištu s očitim prednostima pred konkurencijom. S klubovima čiji bi servis trebala biti, Uefa se zapravo natječe oko marketinškog kolača”, napisao je Soriano u svojoj knjizi “Goal: The ball doesn’t go in by chance”. City bi izbacivanjem iz Europe mogao krenuti u revolucionarni nogometni Brexit, vodeći sa sobom i druge nezadovoljnike, koji se množe, i koji Uefu ne gledaju kao na saveznika nego suparnika. Ideja Superlige, zajednice superbogatih, odjednom više ne izgleda kao najava nekog loptačkog SF-a, već realnost, a okidač prostora za njenu ponovnu revitalizaciju, i to u najjačem mogućem izdanju dosad, izgleda da drži CAS. S obzirom na sve, radi se o jednoj od najtežih, najkompleksnijih i najdugoročnijih odluka koju će morati donijeti...