Conte je našao režisera za svoj film, zvan scudetto. Njegovo je ime - Marcelo Brozović.
Na taj je, naime, način Gazzetta uoči vikenda donijela veliki tekst o hrvatskom veznjaku, kojeg - gle čuda - vide kao ključan kotačić u misiji Antonija Contea. Isti je list, naime, prije niti dva mjeseca, nakon pobjede nad Fiorentinom (4-3), napisao da na "Brozovića očito utječu priče o transferu. Umjesto njega u igru je ušao Vidal, koji je bio puno bolji. Conte je trebao takvog igrača, i on je bolji od Brozovića".
Dva mjeseca i jedna ozljeda kasnije, Brozović je ponovno "Federico Fellini", "regista".
Ako ćemo, međutim, realno, to je Brozovićeva priča od dolaska u Milano. On je, Gazzettinom analogijom, u biti Sergio Leone. Dobar, loš, zao. S "twistovima" kojih se ne bi posramili niti najveći majstori žanra. "Iza timskog uspjeha, gotovo uvijek stoji neopjevani junak, neočekivani protagonist. Jedan od onih koje na početku možda ne očekujete, ali upravo onaj koji zna mijenjati hijerarhije i ispravljati povijest u real-timeu. Jedan od tih i takvih je Marcelo Brozović", piše talijanski novinski gigant.
I apsolutno je - ovaj put - u pravu. Brozović je, naime, posljednjeg dana prijelaznog roka bio praktički bivši "nerazzurri". Zamjena s PSG-om imala je uglavljenje memoranduma, i ostalo je riješiti papirologiju. Leandro Paredes krenuo je prema Meazzi, dok je Brozović guglao kretnje Verrattija, s kojim se trebao upariti na Parku prinčeva.
No, ne zna se u biti kako i zašto, ali Broz je na kraju još jednom ostao u Milanu. Baš kao i onomad, kada je trebao prijeći u Sevillu, ali je Spalletti na kraju otkazao let, jer nije našao pravu alternativu. A Brozović je umjesto žaljenja izrastao u klasu, u kompletnog veznjaka, režisera, defenzivca, strijelca..
Zapravo, zaključuju Talijani, u svakoj Interovoj pobjedi, jedini pobjednik je - Marcelo Brozović. Ispada da će tako biti i ovaj put, jer Brozović je, prema analizama, ali i dojmu, jedini veznjak koji savršeno odgovara Conteovu sustavu 3-5-2, pritom dajući balans i nužnu lidersku crtu veznoj liniji "plavo-crnih". "Njegov izostanak bitno ruši Interovu geometriju igre", upliće se i kolega Vincenzo D‘Angelo.
Uostalom, iza tih stavova stoji najčvršći argument: brojka, koja kaže da je Hrvat najbolji veznjak u kategoriji dodavanja u suparničkoj polovici, gdje 87,3 njegovih pasova završi u nogama svojih suigrača. Do tog je zaključka stigao i Conte, kojeg jedino zabrinjava Brozovićeva inkonzistentnost, koja je još uvijek lajtmotiv njegove talijanske avanture.
No, jasno je kao dan da Interova ideja igre pati bez njega na travnjaku, odnosno da bez njega ovisi isključivo o moći napadačke linije. Brozo diktira tempo, a u paru s Gagliardinijem pretvara se i u box to box veznjaka, prvog braniča kada Inter nema posjed, te pomaknutog veznjaka u posjedu, odmah iza napadača. Brozović je, dakle, zaključuju Talijani, ta ključna karika koja bi Interu ove sezone trebala otvoriti vrata magičnog scudetta.
Još ljetos, činilo se da je Interu i Brozoviću doista stigao kraj. Poslije oduzimanja vozačke nakon prolaska na crveno u alkoholiziranom stanju te scene u bolnici, dojam je bio da je to - to. Jer, Conte baš i nema živaca s takvim tipovima, kažu Talijani, ali opet, Conte je doveo - Vidala (?!), a i Brozović je izgledao zasićeno. No, ubrzo je, recimo, Brozović blistao u Bergamu.
I Conteu se upalio kliker.
Njegovoj viziji osvajanja naslova nedostaje ta režiserska karika, koja koliko god ponekad bila (pre)teška, daje Interu sve ono što mu nedostaje. Brozović definitivno nije N‘Golo Kante, Conteova opsesija, ali je u trenutačnoj postavci svlačionice definitivno najsloženija i najkvalitetnija matica, koja sve spaja. All-rounder je uvjerio Contea i dobio njegovu podršku: u toj viziji obojica Brozovića vide kao režisera, ne samo hit-naslova, već i crno-plavog blockbustera.