Tri stvari sugeriraju da bi ovo trebao biti jedan rutinski, obični utorak. Prvo, Dinamo u Maksimiru ima niz od 15 uzastopnih pobjeda. Drugo, Dinamo u svakoj utakmici već dugo, dugo, zabija barem gol. I treće, ove ga sezone još nije primio. A kad sve to dodate na tih 2:0 iz prve utakmice, onda je jasno odakle toliki optimizam i vjera da ćemo večeras u Maksimiru vidjeti još jednu Dinamovu europsku pobjedu. I da se nitko neće sjećati onog poništenog Kadziorova gola u u Tbilisiju.
Ipak, ne treba pričati je li veći koeficijent na prolazak Gruzijaca ili silazak izvanzemaljaca, ne trebaju Modri razmišljati o Ferencvarosu i daljoj budućnosti, ovih 90 i koju minutu više (nikako ne 120) moraju odraditi u svom stilu i što prije riješiti svaku moguću neizvjesnost.
Neće u Maksimiru večeras biti publike, zlobnici će reći da su Modri navikli igrati u tom ambijentu, premda je, vjerujte, velika razlika kad je stadion potpuno prazan i kad je na njemu ipak nekoliko stotina gledatelja. Neće, dakle, biti u Maksimiru ni izvanzemaljaca, ali neće, valjda, biti ni nogometnog čuda, koje je uvijek moguće. Ako jedna lopta zaluta iza Livakovića, može biti drama.
Samo jednom Dinamo je ispao nakon pobjede u gostima, protiv danskog Aalborga. Nakon 1:0 u Danskoj i “milijun” udaraca na gostujući gol u Maksimiru, izgubili su 0:2 i krenuli k Europskoj ligi. Donijeli su Modri 2:0 iz mađarskoj Györa 2010., ovdje su Mađari poveli 0:1, pa je Sammir iz dva penala okrenuo u pobjedu. Iz Skoplja je stiglo Dinamovih 2:1, pa je Vardar imao istu prednost u 70. minuti zagrebačkog susreta, Pjaca se u oproštaju od Maksimira pobrinuo da ipak prođe bez senzacije.
Ipak, ovako uoči utakmice, nekako nam više “miriši” na reprizu lanjske Astane. Bilo je i u Kazahstanu 0:2, Dinamo nije u Maksimiru odigrao veliku utakmicu, ali je bez stresa slavio golom Gavranovića 1:0. E, takva bi partija bila sasvim dovoljna. Da nastavi Dinamo sve nizove utakmica s pobjedama i neprimljenim golovima i bez muke ostvari cilj. Bude li i uvjerljivije od toga, tim bolje!