Unai Emery u obitelji je bio okružen nogometašima. Otac Juan i djed Antonio bili su vratari, dok je stric Roman igrao na poziciji veznog igrača. Ipak, srednja škola bila je prioritet, pa se Unai relativno kasno, tek sa 16 godina, u potpunosti posvetio treniranju i igranju nogometa. Navodno mu je inspiraciju donio legendarni Diego Maradona koji je Argentinu 1986. odveo do naslova svjetskog prvaka.
U dobi od 20 godina Emery je postao senior, povučen je u B momčad Real Sociedada, ubrzo je postao i članom prve ekipe, ali nikad nije postao standardan. Bio je lijevi vezni, a većinu svoje igračke karijere proveo je u španjolskim drugoligaškim klubovima, poput Toleda, Racing Ferrola, Leganesa i Lorce Deportiva. S igranjem je prestao u dobi od 32 godine, kad ga je snašla teška ozljeda koljena.
Trenerskim poslom počeo se baviti prilično rano, a prvi klub bio mu je upravo Lorca Deportivo, u kojem je i završio igračku karijeru. Uslijedili su Almeria, Valencia, Spartak Moskva, Sevilla, Paris Saint-Germain, Arsenal i Villarreal. Zanimljivo je da je Emery bolje rezultate ostvarivao u ‘manjim’ klubovima, dok su značajnija postignuća izostala u većim, glamuroznijim sredinama poput Arsenala i PSG-a.
Postao je tako ovaj 50-godišnji baskijski stručnjak specijalist za Europsku ligu. Triput je to drugo po jačini europsko klupsko natjecanje osvajao sa Sevillom, i to tri sezone u nizu, od 2014. do 2016., da bi isti uspjeh lani ostvario s Villarrealom. S Arsenalom je stigao do finala Europske lige 2019. kad je trofej osvojio Chelsea, a s PSG-om nije uspio ostvariti ultimativni cilj katarskih vlasnika i pokoriti Ligu prvaka. Osvojio je Emery s Parižanima sedam trofeja, no među njima je tek jedan naslov prvaka te po dva Kupa, Liga kupa i Superkupa.
Povijest se ne mijenja
Možda je mogao birati i drugačije, no prošlost se promijeniti ne može. Činjenica je da su u PSG-u velikih problema imali i dokazano uspješni treneri poput Thomasa Tuchela i Mauricija Pochettina. Svlačionica na Parku prinčeva puna je velikih ega i doista ju je zahtjevno držati pod kontrolom, pogotovo tako da svi budu zadovoljni. Isto je tako zahtjevna bila i post-Wenger era na Emiratesu, na čijem se početku Emery nije najbolje snašao. Nije bilo previše sreće ni u Moskvi...
Međutim, kad su u pitanju španjolski klubovi koji ne spadaju u sam vrh, tu je Emery ‘kralj’ koji pronalazi sjajna rješenja i poslodavcima isporučuje odlične rezultate. Europski trofeji sa Sevillom i Villarrealom govore tome u prilog. Emery svoj uspjeh temelji na savršenoj organizaciji defenzive, pažljivo usmjeravanom presingu i brzim kontranapadima.
Neki će mu zamjeriti da njegove ekipe imaju više problema sa slabijim suparnicima nego kad igraju protiv jačih od sebe, no rezultat je u nogometu uvijek najvažnije mjerilo. A Emery je ove sezone otišao i par koraka dalje, te je sa Žutom podmornicom uplovio u polufinale Lige prvaka kao jedini ‘uljez’ među tri velika favorita.
Jest, u španjolskoj La Ligi njegova momčad drži tek sedmo mjesto, no jasno je da Villarreal nema širinu i kvalitetu kadra da bi se mogao ravnopravno nadmetati na više frontova. U prvenstvu se ponekad mora platiti danak zbog potrošnje u Europi, ali vjerojatno nitko u klubu zbog toga nije previše nesretan.
Izbacio dva velikana
Jer, izbaciti iz elite dva velikana kao što su Juventus i Bayern uopće nije mala stvar. Kad u Torinu zabiješ tri gola u posljednjih 12 minuta uzvrata s Juventusom, to ne može biti slučajno. Kao što nije bilo slučajno da je Villarreal u prvom susretu s Bavarcima na domaćem terenu bio znatno bolji suparnik te je mogao pobijediti i s više od 1:0...
Nema nikakve dvojbe da je Liverpool veliki favorit u polufinalu Lige prvaka. Međutim, Emery je ove sezone pokazao da može srušiti nominalno jače suparnike, i ni u kom slučaju ga ne treba unaprijed otpisivati. Već i sam plasman među četiri najbolja kluba Lige prvaka je fantastičan podvig ako uzmemo u obzir bogatu i brojnu konkurenciju, a eventualni plasman u finale bio bi praktički poput osvajanja trofeja.
Ne treba zaboraviti da je Emery već dobio Redse u Europi, bilo je to 2016. kad je u finalu Europske lige sa Sevillom svladao Liverpool 3:1. Analitičari ukazuju da bi Danjumina brzina mogla stvoriti probleme Kloppovim defenzivcima, prije svega Alexanderu-Arnoldu koji često sudjeluje u napadačkim akcijama.