Prije 22 godina, svjedočeći na Meazzi dvoboju Milan - Dinamo, djelovalo je da Modri mogu iznenaditi Rossonere.

Poveli su, ali je na dugu stazu utakmice na površinu izišla veća kvaliteta Milana. Prije svega gladnog uspjeha Andrija Ševčenka, koji će Dinamu u dvije utakmice utrpati četiri od šest pogodaka. Onaj Milan nije djelovao kao ovaj današnji. Imao je stariju momčad, ne baš impresivne perspektive među mladima. No, nije ni onaj Dinamo djelovao uvjerljiv kao što to pokazuje današnji. To se posebno pokazalo u uzvratu u Maksimiru, gdje smo svjedočili izraženijoj dominaciji talijanske momčadi.

Snažni i mladi

Prebacimo li se na današnje razine, jednostavno ćemo zaključiti kako je Milan vrlo snažna mlada momčad, klub koji je u stalnom napredovanju nakon poduže krize druge dekade ovog milenija. Dinamo je danas nemjerljivo uspješniji klub nego prije 22 godine, stekao je snažan status stalnog aktera, koji u Europi postupno podiže letvicu dosega te kontinuirano izvozi vrhunske igrače u bogatije klubove. Dakle, na simboličkoj razini možemo kazati da su relacije između Milana i Dinama ostale na istim (raz)daljinama. Rossoneri su veliki favorit koji će napadati na Meazzi, a Dinamo je akter koji će se prioritetno braniti, ali koji može iznenaditi u protunapadu.

Možemo reći da jedina otežavajuća posljedica pobjede nad Chelseajem jest što će Stefano Pioli i njegovi igrači biti dodatno oprezni i motivirani za suparnika koji je srušio favorita grupe. Milan pod ovim trenerom i inače nema problem pristupa. Štoviše, momčad stalno igra na maksimumu, ali to ne znači da je uvijek dobrog učinka. Primjer je prva utakmica u Salzburgu, gdje je inferiorniji Red Bull u više navrata stavio Milan na velika iskušenja. Prvenstvo visokim ritmom igre i agresivnim presingom, čime su kompenzirali tehničku inferiornost. Taj nastup potvrdio je da Milan još uvijek nema intenzitet igre visoke europske razine, dakle, nije na razini intenziteta kojeg je donedavno gajio Tuchelov Chelsea. To je dobar pokazatelj za Modre.

Stalne polemike

U Italiji stalno mediji polemiziraju s trenerima zbog neuspješnosti da prate ritmove prije svih engleskih, španjolskih i njemačkih klubova. Dinamo je, koliko je to mogao iz ritmova HNL-a, napredovao u prilagodbi europskim intenzitetima. Pokazalo se to kroz protekle 2-3 sezone uspješnih izvedbi u Europi. U tom kontekstu nadmetanja s Milanom trebalo bi se lakše podnijeti nego sa Chelseajem. No, Milan ima drugu stvar koja je, barem ovog trena, izostala londonskom stroju. Piolijeva momčad igra kompaktno, kao pouzdani dizel stroj melje u igri svih 90 minuta. Napada s krilnih pozicija, pogotovo s lijeve strane koja je forte (Hernandez - Leao), može probiti linije kroz sredinu, uporna je na postavljenu obranu, ali može odraditi i vrlu brzu tranziciju.

Smanjivanje prostora

Dinamova opcija je nedvojbena. Čvrsti blok u 5-4-1, te vrebanje prilike da se kroz kontru uhvati posljednja linija Rossonera na krivoj nozi. Modri će prioritetno morati paziti na Thea Hernandeza i Rafu Leaa, koji su nezadrživi u okomitim prodorima. To će iziskivati od Moharramija posebnu pažnju, uz veliki doprinos desnog veznog (Ademi) i desnog stopera (Ristovski) u dupliranju.

Što plići u formaciji budu bili, to će Modri lakše smanjiti prostore da se brzanci Milana razmašu. Isto vrijedi za srednji red, koji mora zagušiti protok lopte prema De Ketelaereu (ili Diazu), da ne bi došli u priliku za završni pas prema Giroudu ili na krila za ulaz s boka.

Ovaj Milan ima dvije teškoće, a to je zapadanje u lošu dinamiku napadanja postavljene obrane (spori protok), te porast nervoze kad nemaju dovoljan posjed lopte. Dinamo bi u tom smislu mogao učiniti dodatni pomak u igri, a koji se jasno naznačio upravo protiv Chelseaja. Hrabrost da se “igra”, a ne samo izbacuje duge (jalove) lopte, može biti ključan faktor pozitivnijeg odjeka milanskog gostovanja.