Prevario sam se ovaj put, ali više neću sigurno - kazao je skrušeno Carlo Ancelotti u večeri debakla s Barcelonom i eksperimenta Modrić falso nuove. Lažna devetka bio je zbilja neozbiljan projekt trenera koji se kroz taktičke logike i korištenja igrača na prirodnim pozicijama nametnuo kao jedan od najboljih u modernoj eri nogometa. Ancelotti u derbiju nije imao Benzemu, a niti Mendya, dva vitalna igrača za ofenzivu i defenzivu ovog Reala. I požurili su mnogi pokopati sezonu Blancosa, temeljem jednog doduše ružnog ali opet poraza koji je odnio tek tri boda. Ancelotti je, kao i mnogi u Realu, bio zatečen količinom negativnosti u trenutku kada momčad bilježi slijedeće: najviše bodova od svih (69), najviše pobjeda (21), najviše golova (61), najmanje poraza (3), najbolji učinak kod kuće, najbolji u gostima.
U posljednjih 27 godina Real nije bio uvjerljiviji lider La Lige, uz četvrtfinale Lige prvaka! To je svijet Real Madrida, stalno se želi maksimum ne samo bodova, nego igre, spektakla. Pritisak je kao u ekspres loncu, ali tko želi biti dio kraljevskog kluba na to se mora priviknuti i davati maksimume. Kontinuirano...
Luka Modrić u tome uspijeva eto već 10 godina. I u dvoboju sa hrvatskim predznakom na Stamford Bridgeu, potvrdio je svoju veličinu i drugačiju specifičnu težinu u odnosu na Matea Kovačića. Jedno skorog dana Kovačić će biti prirodan igrač nasljednik Modrića u reprezentaciji Hrvatske. Možda će jednog dana Kovačić steći onu liniju samopouzdanja, odvažnosti i energičnosti da se nametne na terenu protiv bilo koga i bilo gdje. Kad bi u tome uspio, njegov bi izvanserijski talent došao do punog izražaja. Vjerojatno nikad neće biti razina Modrića, ali to je doseg kojim se ne treba zamarati niti on a niti bilo koji drugi igrač ne samo Hrvatske. Jer Luka Modrić je klasa koji je obilježio dekadu svjetski najmoćnijeg nogometa u povijesti i djelom i simbolički se prometnuo u velikana "iste rečenice u kojoj su Messi, Ronaldo, Benzema i slični".
Na stadionu gdje su ga u tri navrata, od 2008-2012 očekivali kao veliko pojačanje, u klubu gdje ga je donedavni vlasnik Abramović bio spreman platiti koliko treba da ga dovede iz Tottenhama, i u vrijeme trenera Carla Ancelottija, Luka Modrić si je dao oduška. Deset godina kasnije, sa više od 20 trofeja u riznici, sa statusom vječnog kao Zlatna lopta, na pragu 37.rođendana, odigrao je utakmicu koja čini razliku. Kilometri trke, po čemu je prednjačio, nisu presudni za ovu priču, iako ukazuju koliko je to varljiva kategorija obzirom da je igrao protiv momčadi koja je od visokog intenziteta, sprinta i agresije stvorio brend, lani naplaćen titulom prvaka Europe. Modrić nije igrač kilometara, agresive, nego je predstavnik nogometnog talenta, smisla za igru i simbolike kako će znanje uz zadovoljavajuću potporu fizičke spremnosti, uvijek biti dominantno nad suparničkom fizičkom nadmoći.
Prije 11 mjeseci je na istom mjestu ista momčad Chelsea kroz kontranapade temeljem fizički veće moći mlade i nabrijane Tuchelove škvadre, eliminirala Real i naposljetku došla do titule. Ovaj put to nije išlo. Ne zato što je Chelsea navodno postao skupljač donacija za putovanja, koje li smiješne priče, nego zbog činjenice da je Tuchel mislio kako će istovrsno, ritmom, pomesti godinu stariju Realovu škvadru. Zato je, vjerojatno, ostavio Kovačića na klupi, igrača koji ima pluća i ritam, ali višu razinu tehničkog znanja pa je kao "paket odlika" u prednosti pred izborom Kantea i Jorginha. Odreći se Kovačića u ovom meču je kao da si priznate da želite fizikalijama se nametnuti momčadi, koja godinu kasnije pokazuje da može i jako trčati, ali i potvrđuje da jako dobro zna igrati. Bolje od Chelseaja. Jedan od faktora tog boljitka je upravo Luka Modrić. I ako je netko mogao, trkom i razumijevanjem igre, blokirati doprinos Modrića, te doprinijeti boljoj igri svoje momčadi, onda je to bio upravo Kovačić. Tuchelova zabluda, omotana u tezu kako je Kovačić fenomenalan i super važan za Chelseau, pa ga onda ostavi na klupi, odaje krivu procjenu onog što se očekuje na travnjaku. Izmjene u drugom dijelu samo su potvrda te greške...
I još nešto. Kako je najavio Ancelotti, neće se više prevariti kao u El Classicu. I nije. Uvrstio je četvrtog veznog, moćnog Valverdea, i time omogućio Kroosu i Modriću, uz podršku osigurača Casemira, da prodišu. Ostavio je prostora Benzemi i Vinicijusu da ulascima u prazne koridore i između linija njišu obranu Chelsea koja je bila idealno posložena (u 3) da im Real pravi nered po bokovima i otvara pukotine u sredini. Netko je kazao da je Real igrao kao Chelsea, na kontranapade uz čvrsti blok.
Pogledajte golove Reala, koji nisu stvar kontre nego dominacije igre i tehničkog pristupa nogometu. Pred prvi gol Benzeme, krenulo se od golmana i u 8 dodavanja došlo do šuta za gol. Drugi gol je slična akcija u 7 dodavanja, i kao kod prvog gola, uz veliki broj igrača Chelsea u obrani (njih 7 plus golman!) na 2 -3 igrača Reala. Prezentacija kombinatorike, igre između linija, vizije i tehničke pripreme pogodaka...