Grobar nogometa. Tako su inače nazvali Helenija Herreru nakon što je izumio svoj taktički okov kojim je gušio protivnike. Gonič robova, dodavali su, čovjek čiju je momčad ružno za gledati. Herrera pritom nije mario, s Interom je skupljao trofeje kao na traci, a kasnije je došao na svoje - svi koji su ga dotad mrzili, na kraju su preuzeli njegov "catenaccio".
Podsjetila je ta priča na prošlotjedni dvoboj Cityja i Atletica, u kojem je Simeone istrčao u sustavu 5-5-0 i zaradio prijezir nogometnog svijeta. Iznad njegova lika pojavila se slika i prilika Helenija Herrere - Neshvaćenog.
Sumnjamo da će netko pored Guardiole ili Kloppa preuzeti njegov obrazac igre kao idealni, ili da će se isti kapilarno širiti nogometom poput "catenaccia", no Argentinac nikad nije mario da ga vole, štuju ili da mu podilaze. S momčadima koje je imao, cilj je bio jedan jedini - opravdati sredstvo.
Sve što smo gledali na Etihadu, gotovo se prelilo na Wandu Metropolitano. No, i to je bio dio velikog plana. Jer, City je stigao u Madrid sa (samo) 1-0, a to je, kod Chola pogotovo, vrlo varljiv rezultat. Opredijelio se, još jednom, za dvostruki blok, ne želeći ući u nadigravanje s Cityjem, znajući da je to harakiri. Jer, Guardiolina družina melje, kao "flajšmašina" kada mesaru kažeš da melje dva puta. Onako fino, ali ujedno i vrlo, vrlo učinkovito.
Simeone se nije odmaknuo od sebe: u formaciji 3-5-2, s Felixom i Griezmannom u napadu. I čekao je, strpljivo. Kada se danas pogleda taj dvomeč, zapravo ga je Cholo cijelo vrijeme usmjeravao na svoju stranu. I Guardiolu je ubacio u svoje kolo, a onda je zajedno s Wandom Metropolitanom i gotovo 70 tisuća fanatika, u jednom momentu stinsuo gumb i krenuo u opći napad. Od 55. se naziralo, a od 70. je krenulo to opće ludilo, koje je krešendo doživjelo u posljednjih pet minuta utakmice plus produžeci.
Istina, nije izgledalo lijepo. Dapače, Stefan Savić i Felipe izgledali su kao da su ispali iz neke jugo-nogometne prčvarnice osamdesetih. I kazne će biti drakonske, valjda, trebale bi. Ali, kažu neki da takav nogomet nije primjeren za ovu pozornicu. Onaj košmar i kavga sigurno nisu. To jest neprihvatljivo. No sve drugo je dozvoljeno. Takve igrače, ratnike, Cholo i bira.
Može se nama svidjeti ili ne Simeoneov način nogometa, no to je stil koji je u jednome času preobrazio Atletico. To je stil kojeg apsolutno svi bespogovorno, fanatično slijede: igrači, klupa, cijeli stadion. Kao u transu se podrede generalu Cholu i idu do zadnjeg daha. Da je dao naredbu da krenu na Otok, rijetko bi ih netko zaustavio. Je li to lijep nogomet? Nije, naravno. Ali je li učinkovit? Izgleda da gdjekad jest. I sinoć je bio nadomak trijumfa.
Nije prošlo, ovoga puta, ali i dalje se u Atleticu igra po njegovim pravilima. I njegovim jasnim, ponekad i ružnim potpisom.