Od svojih igračkih dana nije se promijenio. Agresivan, ratnički nastrojen, svadljiv i uspješan.
Kao trener svoju temeljnu doktrinu nije bitno promijenio. I kako ukazuju rezultati, još je uspješniji. Sasvim sigurno njegov moto "pobijediti pod svaku cijenu, makar ofenzivom" nije nešto novo. Dosljedan, kome se sviđa kome ne, za razliku od promjena stavova promatrača...
Diego Simeone je od utorka navečer usijao rasprave stručne i ine Europe, koja je zgrožena njegovim defenzivnim nogometom u prvom dvoboju sa Guardiolinim Man Cityem. Suptilno ga je prozvao i Guardiola, koji je drugi pol nogometa, u ofenzivnoj doktrini.
- Od prapovijesti do danas, a biti će tako tisuću godinama ubuduće, iznimno je teško probiti ovakvu obranu 5-5-0. Atletico to radi velemajstorski."
Igra koju Colchonerosi gaje od njegova trećeg povratka u klub, prvog kao trenera, nije se značajnije mijenjala. Već 11 godina Simeone temelji taktički pristup na čvrstom defenzivnom bloku i ključnoj odrednici ne primiti gol. U ofenzivnom dijelu igra mu se uvijek svodi na kontranapad, iskorištavanje kornera i slobodnih udaraca. Nazovimo to ultimativnom pragmatičnošću Argentinca, koji nikad nije mario za estetiku nogometa ili kritički analize da igra odveć defenzivno. U Manchesteru je htio istim stilom, tvrdom obranom i na kontre izvući povoljan ishod za uzvrat.
No, kako je imao ispred sebe suparnika koji igra "tvrdo napadački", sa presingom i brzim reposjedom, stalnim pritiskom na obranu protivnika, Simeoneova igra svela se na solidnu čvrstinu bloka sa 10 igrača ispred golmana Oblaka i iza lopte dok je ona u posjedu Citya. U takvom odnosu snaga njegova kontra nije došla uopće kao opcija, a kamoli da se konkretizirala. Nula šutova u i izvan okvira, nula kornera, 29% posjeda. Brojke koje potvrđuju ono što je vidljivo i laiku u pogledu na teren, a to je parkiranje transoceanskog broda ispred gola, a ne autobusa. Tako je naime Mourinho svojedobno kao trener Intera, slične igre, kontrirao kritičarima, navodeći da ne razumiju što je bunker (brod...) a što čvrsta obrana i kontra ("autobus"....).
Jedini pogodak u Manchesteru, De Bruyneov praktično je ugasio snove Atletica da će se domoći polufinala. Smjelo rečeno?
Činjenica je da Atletico ove sezone u Ligi prvaka kod kuće nije pobijedio niti jednu od tri utakmice u grupi (Liverpool, Milan slavili, sa Portom remi), a niti je to uspio u osmini finala protiv Manchester Uniteda. Teško je pomisliti da bi se taj zaokret mogao dogoditi upravo protiv jednog od favorita za naslov i ofenzivno iznimno moćnog Citya. No, moguće je da se dogodi preokret, i upravo u toj nadi treba tražiti korijen božanskog statusa kojeg Diego Simeone uživa kod navijača i upravljača kluba, nešto manje kod igrača i medijskih analitičara. Sa Simeoneovim povratkom u klub 2011.godine, počela je dekada povijesnih statusnih iskoraka Atletico Madrida.
Istina je da je to do tada taj klub imao po 9 naslova prvaka i kup pobjednika Španjolske, superkupove Španjolske i Europe, Interkontinentalni kup, Kup kupova, Euro ligu, ali to su bili dosezi neke prošle ere nogometa. Od posljednje titule prvaka 1996.godine, u kojoj je sudjelovao kao igrač, Atletico je zaronio u negativu, toliku da je na prijelazu iz drugog u treći milenij pao i u drugu ligu. Od povratka 2002.,Atletico je bio daleko od vrha La Lige, bilježeći samo jedan značajan doseg, 4.mjesto, ostalo se išlo od petog, sedmog do jedanaestog mjesta...
Deset godina kasnije pojavio se Diego Simeone i u dvije godine vratio je titulu prvaka na Vicente Calderon! Štoviše, te je iste sezone bio na minutu od prve povijesne Lige prvaka za Atletico, jer je u finalu vodio protiv Reala do 93' i povijesnog gola Sergia Ramosa na centaršut Luke Modrića. Gol koji je promijenio povijest Reala, osvajanjem Decime i otvaranjem ere tri uzastopne titule od (2016-18), a koja je novi početak imala opet protiv Atletico Madrida, kojeg je Simeone doveo u finale drugi puta 2016.godine. I tada je doživio traumu jer je ovaj put izgubio naslov prvaka Europe nakon izvođenja jedanaesteraca!
U deset godina koliko je neprikosnoveno postao glavni u Atleticu Simeone je sa momčadima priskrbio dva španjolska naslova prvaka, Kup Kralja, Super Kup Španjolske, 2 Euro Lige i 2 europska super kupa! Osam trofeja koji su Atleticu omogućili izvanredne iskorake u statusu, jer se priključio krugu najvećih u Europi. Simbolički se to može uokviriti i selidbom na novi stadion Metropolitano, modernu arenu nogometa koja je zamijenila hram Vicente Calderona u centru grada.
Danas Atletico može kupovati velike igrače, potrošiti i 120 milijuna eura za nekog talenta (Joao Felix) ili za takve iznose prodati svog igrača (Griezmann). Zašto bi se onda čudili svi oni koji kritički gledaju na defenzivni stil Simeonea, da navijači Atletica i klupsko vodstvo podržavaju takvo siromaštvo igre, gdje momčad ne može spojiti tri pasa protiv Citya ili ne dostigne 30% posjeda, ili upiše nulu u rubrici udaraca na gol? Uz filozofiju Simeone Atletico više nije bio ispod 4.mjesta u La Ligi, stalni je akter Lige prvaka, zarađuje se veliki novac i kontinuirano raste kao klub. Istina je da je Simeone taktički zbilja tanak trener, točno je i to da pripada većinskom dijelu trenerskog miljena koji nema vještinu stvoriti kvalitetniju ofenzivnu igru. Stoji i da često krivo selekcionira igrače te ih brzo otpisuje, ali dok je završni račun (financijski, trofejno i uspješno) u plusu, u Atleticu će ga se teško prvi riješiti. Otići će kad on bude htio. Zato su mu tu pokazali i primanjima, 30 milijuna eura, koje nema nitko na svijetu. Guardiola je u Cityu drugi najplaćeniji na svijetu sa 21 milijunom eura...
U 11 godina vladavine Simeone Atletico je na kupnju igrača potrošio 1,185 milijardi eura. Puno. No, u isto su vrijeme prodali igrače za 1,04 milijarde eura, a natjecateljski su u bitno težoj konkurenciji današnjice ostvarili velike rezultate. Eto, na svim tim faktorima počiva nedodirljivost trenera čiji je nogomet zbilja muka za gledanje, a igračima sve mučnije igrati. No, u svijetu gdje je rezultat jedino mjerilo, Simeoneovi pristupi "cilj ne bira sredstvo" ili "cilj opravdava sredstvo" i dalje će uživati podršku navijača i vodstva Atletica. Dok on ne kaže da je došao do cilja i da je vrijeme za rastanak...
Simeone s Vrsaljkom nije pogriješio
Simeone ga je suprotno najavama u medijima pretpostavio De Paulu. I nije pogriješio jer je Vrsaljko odigrao vrlo dobru partiju kao desni bočni u zamišljenih 3-5-2 a praktičnih 5-5-0. Ono što je iz hrvatskog kuta značajno to je da je Vrsaljko opet odradio 90 minuta. U Ligi prvaka, od dvoboja sa Portom 7. prosinca, ovo je treći komplet nastup u Ligi prvaka. Izostao je samo na Old Traffordu jer je bio ozlijeđen.
Ovo je sezona u kojoj se definitivno može zaključiti, 3 i pol godine nakon Rusije, da se vratio "stari" Šime Vrsaljko. Skupio je do sada 23 nastupa (prosjek 52'), od toga 8 po 90 minuta i još 2-3 utakmice preko 80 minuta. Bilo bi i više da ga Simeone prvi dio sezone nije držao na klupi, odnosno da mu u trenutku iskoraka nije pukla jagodična kost na utakmici sa Mallorcom. Vrsaljko će na kraju sezone biti slobodan igrač i pitanje je hoće li ostati (klub to želi, a trener odlučuje), no izvjesno je da će naći kupce, pogotovo u Italiji, te naposljetku da će biti važan akter srebrnih u Kataru.