Nakon vrlo ružnog poraza od Milana (0:3), koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za ekonomsku zbilju kluba, očekivalo se da će šefovi Juventusa smijeniti trenera Pirla. Dio je talijanskih medija već navodio i prije ove utakmice da bi Igor Tudor, jedini član stručnog stožera s iskustvom samostalnog vođenja momčadi (Udinese, više klubova u Turskoj, PAOK, Hajduk...) mogao dobiti u ruke momčad ako ona nastavi posrtati.
No, niti nakon debakla s Milanom, u utakmici koja bi mogla imati presudan utjecaj na plasman u Ligu prvaka, Pirlo nije pokazao da zna što bi trebao raditi. Štoviše, ne tako davno fenomenalan nogometaš pokazuje se kao trener apsolutno nedorastao, i to ne samo u tehničko-taktičkom smislu, nego i u vođenju grupe. Ono što su Ronaldo i društvo prikazali protiv Milana odaje zapravo da nitko niti ne sluša trenera. Jer sve što je Pirlo govorio u najavi, kako treba igrati i s kojim pristupom, na terenu se doimalo suprotnim. Juventus ne djeluje kao momčad, svatko vuče na svoju stranu, nema kompaktnosti na terenu, a niti homogenosti grupe izvan igrališta. Kada momčad od 600 milijuna eura vrijednosti ne ostvari iskorak po niti jednom pitanju, a pogotovo u voljnom momentu, onda je prvi odgovaran trener.
No, kada se analizira cijela sezona Juventusa, čiju je momčad iznenađujuće i za mnoge unutar kluba dobio u ruke trener bez i jednog dana staža, onda bi odgovornosti trebalo locirati negdje drugdje. To jest u urede kluba, i to u predsjedničkom raskošnom studiju, gdje je Andrea Agnelli “izmislio”, kako ga je nazvao na predstavljanju “perfektnog trenera za stil Juventus”...
Tri kola prije kraja nije sada otkriveno, nego samo potvrđeno da je Andrea Agnelli arogantan čovjek koji misli da svojim vođenjem kluba može pokriti nisku velikih pogrešaka koje čini. Ova je sezona i njegov debakl. Počelo je već s aferom namještenog polaganja ispita iz talijanskog jezika za dogovoreno pojačanje, Luisa Suareza. Kad je otkrivena i sada kada je u tijeku proces u javnosti se servira krivnja direktora Fabia Paraticija. Agnelli se potom globalno osramotio u grotesknoj izdaji talijanskih i europskih nogometnih institucija i klubova, u slučaju osnivanja Superlige.
Juventus i dalje prkosi, zajedno s Realom i Barcelonom, UEFA-inim upozorenjima da se povuku iz te misije. Osim što time riskira da ih UEFA izbaci na određeno vremensko razdoblje iz euro-natjecanja, izvjesno je već da će biti, kao i svi ostali osnivači, financijski kažnjeni. Također, predsjednik Talijanskog saveza Gabriele Gravina zaprijetio je Juventusu da sljedeće sezone neće moći igrati Serie A ako se ne odrekne Superlige. Dakle, financijske štete se za Juventus mogu samo povećavati i bitno ugroziti stabilnost tog velikog kluba. Krah u ovoj sezoni, odnosno gubitak plasmana u Ligu prvaka bio bi finalni udarac njegovoj sezoni iz noćne more.
Juventus je s Agnellijem na čelu ostvario seriju od 9 uzastopnik naslova prvaka Italije, ali je na tom putu potrošio četiri trenera, i to Contea, Allegrija, Sarrija i sada Pirla. Stvarao se dojam da je zapravo najvažnija snaga kluba, a da trener nije presudan. Samo se tako može i objasniti izbor Pirla, čovjeka koji nikad nije trenirao nikoga, a koji je nekoliko tjedana prije nego mu je Agnelli dao stručno kormilo prve momčadi bio imenovan trenerom juniorske škvadre. Pirlo ne samo da nije pokazao talent prepoznavanja tijekova igre kao u vrijeme kad je bio igrač, nego se nije snašao niti u stvaranju poticajne atmosfere u svlačionici.
Nije to, naravno, lako, jer je Juventus prilično stara momčad, s isluženim igračima i razmaženim Ronaldom, kojem se sve moralo podređivati. No, ako se i pored očitih problema u igri i s rezultatima ne događa nikakva značajna reakcija trenera, onda je jasno da u njemu nema ni snage da se upusti u nužne promjene. Otišao ovaj tjedan (igra se već u srijedu) ili za tri kola svejedno je, Pirlo je bivši. Dojam je da je ta sudbina definirana već i prije. U Juventusu su bili svjesni da neće moći uvijek pobjeđivati i da će kraj fantastične serije scudetta doći prije ili poslije. Ono što, međutim, nisu očekivali to je da će u pitanje doći i nastup u Ligi prvaka. Za financije i imidž kluba bila bi to katastrofa. Realno je da se to može dogoditi.
Neovisno o tom finišu svakome je jasno u Juventusu i oko njega da klub treba totalno rekonstrukciju. Protiv Milana se na tribini pojavio John Elkann, glava dinastije Agnelli (po majci), kojeg je obitelj na preporuku pokojnog avvocatta Giannija Agnellija izabrala za njegova nasljednika u vođenju imperija (Exor). Njegova pojava je najjasniji znak da se nešto krupno događa čim je iziskivalo njegovu prisutnost. Nije donio dovoljno motivacije momčadi i na kraju se jednostavno može zaključiti da će odluke o perspektivi kluba, na svim razinama, biti donesene u iduća dva tjedna.
Do tada će se javnost zabavljati glasinama tko ide, ostaje, tko će doći ili neće. Cristiano Ronaldo bi najradije otišao, ali to što su se puštali probni baloni u javnosti o velikom interesu Reala za njegov povratak, pa PSG-a, Man. Uniteda, odaje da nema baš onih opcija koje bi mogle podnijeti njegove standarde plaće (30-ak milijuna eura) ili statusa nedodirljivog. Realnija je opcija da će u ime rekonstrukcije nove momčadi, nužne štednje, ali i generacijske čistke (odlaze Buffon, Chiellini vjerojatno prestaje, Bonucci je upitan) Portugalac otići. No, u nizu obrata koji se događaju u Juventusovom okruženju sve se može promijeniti i u tom kontekstu.