Velika pobjeda Reala, koji je realno osigurao i plasman u finale. Cristiano Ronaldo pokazao je raznovrsnost, postigao je tri vrhunska pogotka na tri različita načina, to je top-priča, to je vrh.
Real je izdominirao utakmicu, posebno u prvom poluvremenu. Sustav 4-3-1-2 s Iscom između linija je maksimalno funkcionirao. Lopta je išla izuzetno brzo, iz prvog, drugog ili trećeg dodira, a u tome su posebno dobri bili Modrić i Kroos s dominacijom u posjedu, brzini igre i idejama. Svoj ‘prljavi’ posao dobro je obavio Casemiro. Atletico se u tome nije snašao. Njegova igra uvijek se sastoji od presinga na loptu, a kad nisu uspjeli doći do lopte, spustili su se u svoj kazneni prostor i samim tim zapravo potpisali kapitulaciju.
Takozvana druga akcija zna biti jako opasna, to smo vidjeli kod prvog pogotka Reala. Tu se može izgubiti igrač, što može biti vrlo opasno. Savić je izgubio Ronalda, i Atletico je primio pogodak. Real je tu stekao prednost, a Atletico je morao početi drugačije igrati. Veliki problem Simeoneove momčadi tijekom cijele utakmice bilo je neigranje dva standardna desna beka Juanfrana i Vrsaljka. Bilo bi puno bolje da je tamo stavio Savića, koji je na desnoj strani igrao u Fiorentini i tako zatvorio taj bok.
Casemiro i dva Realova stopera nisu dozvolili Gameiru, Griezmannu i Carrascu da se okrenu i iskoriste loptu iza leđa, nisu im dali ni vrijeme ni prostor, i u tome leži tajna Atleticove neučinkovitosti. U nastavku je Simeone morao očajnički mijenjati da bi probudio momčad i došao do igre, dok je Zidane mijenjao filigranski, prilagođavajući se utakmici, zatvarao je tamo gdje je suparnik mogao biti opasan. Luis je kod drugog gola napravio veliku grešku, jer u takvoj situaciji nikad se ne ide u anticipaciju kraj igrača kao što je Ronaldo.
Real je odigrao savršenu utakmicu, sve im je išlo, svi su igrači bili na vrhunskoj razini, a Zidane je dobro mijenjao. Atletico nije bio pravi u fazi obrane, a prema naprijed praktički nisu ni pucali prema vratima Reala.