Kad biste pogledali samo reakcije Florentina Pereza i Joana Laporte, odnosno pročitali slavodobitne najave izvršnog direktora A22 Bernda Reicharta, mogli biste zaključiti da se dogodio još jedan povijesni dan u nogometu. Superliga samo što ne kreće i bit će milijardi eura za sve sudionike, te besplatni prijenosi i ulaznice za sve navijače.
Kad stvari analizirate u kontekstu pravno hladne odluke Europskog suda, potom uzmete u obzir reakcije iz svijeta nogometa, nekih Vlada, priča dobiva sasvim drugi prizvuk. Iako mediji vrište da se dogodio dan povijesnog loma funkcioniranja modernog nogometa, iako Real posebnim spotovima veliča svoju ulogu u kreiranju svjetskog nogometnog poretka, iako gazda Barcelone kaže da će dobiti milijardu eura kao jedan od osnivača novog poretka koji će biti pošteniji i uspješniji od dosadašnjeg, iako kontroverzni vlasnik Napolija, koji uvijek voli biti "u kontri", javlja da je spreman pregovarati za ulaz u Superligu, zapravo se nakon odluke suda kudikamo bistrije mogu procijeniti dometi te utopističke ideje.
Krenimo od presude koju je potpisalo 15 sudaca u Luksemburgu i u startu izazvali potres u svjetskom medijskom prostoru. Obrazloženje presude napisano je na 70 stranica, ali ukratko je njena suština da UEFA (i FIFA) ne mogu s pozicije dominantnog utjecaja postavljati uvjet akterima nogometa da ako žele organizirati neko natjecanje, moraju prije dobiti njihovu dozvolu. Pored toga, a u istoj liniji, je i institut sankcija za one koji se odvaže na takve inicijative, što sud također smatra u suprotnosti sa zakonima EU o slobodnoj tržišnoj konkurenciji. Sud, dakle, UEFA-i (FIFA ne organizira EU natjecanja) uzima kao krimen u kontekstu Unijinih zakona više proceduralna pitanja nego suštinski institucionalno funkcioniranje.
UEFA unaprijed poduzela korake
Kako bismo to preveli sa suhoparnog pravnog jezika na svima razumnije teze i odjeke odluke suda? Odluka ide u pravcu slobodnog prava svakog da organizira natjecanje kakvo želi, a da za to ne treba dozvolu UEFA-e (FIFA-e). I svakako Kuća europskog nogometa nema pravo preventivno prijetiti sankcijama da bi se nekog odgovorilo od pokretanja nekog natjecanja. Da je toga svjesna i UEFA, a o čemu je govorio i predsjednik Aleksander Čeferin, ona je već prije krenula u promjene tih procedura i pravnih koraka koje je sada sud ocijenio suprotnima njenim zakonima slobodnog tržišnog funkcioniranja.
Do tuda, dakle, partija pristaša Superlige, od osnivača Reala i Barcelone, preko fanova i financijskih zainteresiranih subjekata, može likovati. Oni su formalno izborili pravo na ono što zastupaju (Superligu), te su time, kako oni tvrde, prekinuli zlouporabu moći UEFA-e koja je trajala 69 godina. Istini za volju, veliki Realov i Barcelonin neprijatelj, predsjednik La Lige Javier Tebas, slikovito je kazao:
- Već nam zagađuju medijski prostor svojim stavovima. I prije se moglo osnivati svoja natjecanja, nitko to po zakonu nije mogao braniti. Ono što se mora učiniti jest da se utvrde jasna i transparentna pravila kako se odnositi prema takvim idejama. Sud nije dao za pravo osnivanju Superlige, nego je kazao da UEFA-ina procedura protiv njenog osnivanja nije u skladu sa zakonom EU. To se treba promijeniti i bit će sve jasno.
Normalno je da iz Reala i Barcelone dolaze suprotni stavovi, ali ono što pokazuju reakcije u svijetu nogometa, to je zapravo masovnije i još žešće odbijanje tog projekta. Čak i klubovi koji su bili u prvom trenutku među osnivačima Superlige, kao Atletico i Inter, Manchester United, jasno se distanciraju od ikakve ideje projekta SL.
U Engleskoj su stvari još negativnije po ideologe novog nogometnog poretka, izvan krovne uloge UEFA-e. Naime, na preporuku Kralja, Vlada će uskoro donijeti zakon kojim će se onemogućiti engleskim klubovima pridruživanje bilo kakvoj natjecateljskoj priči koja nije u ingerenciji nacionalnog saveza, odnosno UEFA-e i FIFA-e.
Što slijedi?
Odluka Europskog suda je konačna i nema pravo žalbi, a niti neke druge instance. Što onda slijedi? Nakon što pravnici prouče obrazloženje presude UEFA će morati proraditi na procedurama koje joj sud sada osporava. Što znači da kada implementiraju te "preporuke", suštinski se neće ništa bitno promijeniti. Odnosno hoće, u smislu da će UEFA (i FIFA) ostati krovne organizacije nogometa, ali će se morati više demokratizirati, približiti asocijacijama i klubovima, još jače razvijati meritokraciju i solidarnost nogometnog sustava.
Što će onda biti sa svim idejama koje najavljuje izvršni direktor A22, agencije koja vodi projekt Superlige, Bernd Reichart?
- Ovo je pobjeda slobodnog nogometa, navijača, kojima obećavamo da će utakmice Superlige moći gledati besplatno s nove streaming platforme.
Reichart je odao i strukturu zamišljene Superlige, s tri stupnja natjecanja (Star, Gold, Blue). U prva dva bilo bi 16, a u trećem rangu 32 kluba. Ukupno 64 kluba, uz ulaske u viši rang, ispadanje, ligaški dio natjecanja i play-off. Obećavaju se milijarde prihoda za superligaše u idućim godinama (predviđen start za dvije godine) i sasvim drugačiji život i funkcioniranje u odnosu na "truli monopol UEFA/FIFA-e.
Sud je dao formalno za pravo svakome, pa i agenciji A22 da priprema i pokrene natjecanje. No, u trenutku te odluke ona se zapravo pokazala Pirovom pobjedom partije superligaša. U praktičnom životu pokretanje nekog natjecanja, koje bi opet bilo nešto slično kao i sada, samo u drugom timu (umjesto UEFA.e), nema realne podloge. Ne samo da su svi izvan tog uskog kruga elitista i beskrupuloznih investitora osudili tu ideju razmontiranja nogometnog poretka. Stvar je u tome da su UEFA, Savezi i klubovi potpisali razne ugovore (sudjelovanja, financijska pitanja i ostala pravila igre, recimo nove Lige prvaka) koji traju do 2027. godine, a da su prava emitiranja utakmica iz Europe prodana SAD-u do 2030. godine. Isto tako, međunarodni je kalendar natjecanja, koji se inače teško usuglašava, napokon fiksiran do 2030.
Baza nogometnog života, navijači, globalno su veliki protivnici Superlige. Sve najveće federacije (lige Petice) su protiv. Činjenica da već sada nema dovoljno termina za sva natjecanja, i da se previše igra, uskraćuje bilo kakvu opciju da se "izmisli" još jedno natjecanje. Ono bi se moglo igrati samo ako se ukinu aktualna. Što se sigurno neće dogoditi, pogotovo se neće dogoditi da nogometni savezi dopuste obezvrjeđivanje nacionalnih liga i posredno nacionalnih reprezentacija.
Sud je rekao da je formalno moguće, ali realnost (nogometa) ukazuje da za Superligu nema praktičnog života...