Dynamo Kijev na korak je od jedne od najvećih priča u modernom sportu uspije li se kvalificirati u Ligu prvaka, unatoč tome što ove godine nije niti odigrao ligašku utakmicu, zbog rata u Ukrajini
Na igralištima sportskog kompleksa u poljskim toplicama Uniejow, ekipa se priprema za ključnu utakmicu kvalifikacija za Ligu prvaka, trenirajući među skupinama djece koja sudjeluju u ljetnim školama nogometa.
Dynamo Kijev - 29 puta prvak Ukrajine i jedno od velikih imena europskog nogometa - ne samo da ne igra utakmice, već možete zamisliti u kakvom stanju su njihovi igrači, koji su defacto u tretmanu izbjeglica.
Ipak, evo ih, tu su, samo 180 minuta od grupne faze Lige prvaka. Već su izbacili Fenerbahče i Sturm, a prođu li i Benficu, bila bi to jedna od najvećih priča u modernom sportu. Prva utakmica igra se večeras u Lodzu, a uzvrat u Lisabonu sljedeći tjedan.
Zanimljiv je život igrača u izbjeglištvu. Prije i poslije treninga - koji su otvoreni za javnost - igrači i treneri druže se s mladima i turistima, daju autograme i poziraju za fotografije. Vodi ih njihov izvanredni šef Mircea Lucescu, koji ima 77 godina i koji je više od pola života bio glavni trener u klubovima.
Nakon što je radio u 12 klubova uključujući Šahtar Donjeck kao najveće rivale Dynama, Inter Milan, Galatasaray i Zenit St Petersburg te rumunjske i turske reprezentacije, Lucescu je zaboravio više o nogometu nego što će većina njegovih vršnjaka ikad znati.
Od ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače, Lucescu je bio mnogo više od običnog nogometnog menadžera. Rumunj je pomogao svojim ukrajinskim igračima i nekim članovima njihovih obitelji da napuste zemlju i nastave karijeru. Bio je istovremeno otac, savjetnik, učitelj i političar, u fazi života u kojoj je mogao izabrati povući se i vratiti se mirno živjeti u svom rodnom gradu Bukureštu.
"Kako sam mogao otići u mirovinu u ovakvoj situaciji?", kazao je Lucescu.
"Isto je bilo kad sam bio u Šahtaru i kad je bilo ratnih sukoba tamo u regiji. Možda imate prilike odmah otići, ali ostajete jer u ovakvim trenucima morate dati sve od sebe da pomognete. Nisam se mogao povući. To bi me učinilo idiotom. Moje nogometno i životno iskustvo može puno pomoći ovim mladim ljudima. Mogu upotrijebiti ono što sam naučio da pomognem ljudima koji su uplašeni i koji prije nisu upoznali ovakve situacije. Dužan sam ostati na nogama, dati primjer, ne odustati. Dajem si tu odgovornost. To je najpotpunije iskustvo moje karijere. Ne mogu zamisliti da ponovno prolazim kroz nešto slično u budućnosti."
Dynamovi rezultati tim su impresivniji s obzirom na nedostatak natjecateljskog djelovanja. Umjesto toga, Lucescuovi igrači su zapravo postali ekipa na turneji - "nomadska momčad" koja igra prijateljske utakmice diljem Europe. Utakmice ne samo da su pomogle održati formu igrača, već su okupile članove ukrajinske zajednice u raznim europskim zemljama i prikupile sredstva za humanitarne napore kod kuće, u zaraćenoj Ukrajini.
Od kraja lipnja, Dynamo se borio protiv klubova iz Švicarske, Francuske i Belgije, kao i protiv Evertona na Goodison Parku 29. srpnja. Bili su prije toga i u Zagrebu. Također su se vratili u Kijev nakon izbijanja rata "jer smo htjeli dati nadu ljudima, pokazati im da se život može nastaviti", objašnjava Lucescu.
"Moji igrači osjećaju odgovornost za one koji su još u Ukrajini, za članove svojih obitelji i one koji su uključeni u rat. Imaju veliki entuzijazam za utakmice, kao i veliku motivaciju. Oni se pripremaju za ove utakmice daleko od obitelji i teško je, ali ipak imamo nade. Naše europske utakmice igramo u Lodzu u Poljskoj, a 23. kolovoza počinje domaća sezona u Ukrajini. Za život je važno da nastavimo. Ukrajina je zemlja ovih igrača. Čak i ako su pomalo bojažljivi, igrači moraju shvatiti da su primjer za cijelu državu. Tijekom pandemije kina su bila zatvorena, kazališta su bila zatvorena, no nakon nekog vremena nogomet se ponovno pokrenuo i ljudi su ga mogli gledati na televiziji. Isto je i u Ukrajini - ljudi vole nogomet i kad-tad se mora ponovno pokrenuti."
Lucescu i suradnici razmišljaju o preseljenju svoje privremene baze u Krakow, koji je bliže granici s Ukrajinom, ali još uvijek gotovo 600 milja od Kijeva.
Nedostajat će im kažu današnja baza. Djeca koja igraju uz njih zauvijek će pamtiti dane kada su se družili s igračima iz Lige prvaka. Lucescu vjeruje da su ove neobične okolnosti čak koristile njegovoj momčadi.
"Nije poput kompleksa za trening u vrhunskom europskom klubu, gdje možete odabrati 10 ili više različitih terena. Ima puno turista i prolaznika, pregršt djece. Ali mi smo tu, djeca su tu i ovako smo se pripremili. Sigurno se nećemo žaliti na to. Nama to uopće nije problem. Biti u blizini te djece, osjetiti njihov entuzijazam, nešto je što nam može pomoći i još uvijek nam pomaže."
Zato će večeras za Dynamo navijati mnogi u Europi i svijetu. Ne samo Ukrajinci...