Ustale su tribine, ustala je i novinarska loža, stajao je pokraj klupe i Nenad Bjelica i nije stao pljeskati. Naklonio se Maksimir Mislavu Oršiću, naklonio se kao rijetko kome u zadnjih puno, puno godina. Skromni momak koji je morao proći puno svijeta da bi stigao do sanjanog Maksimira, sinoć je opet pomaknuo limite.
Kad je stigao u Maksimir, napisali smo to već 100 puta, malotko je u njega gledao kao pojačanje. Tko je tek mogao misliti da će u godinu dana postati jedan od najboljih igrača i najboljih strijelaca jednog od najboljih Dinama u povijesti, reprezentaciji se mogao nadati valjda tek on u najluđim snovima, a da će ući među Dinamove legende hat-trickom u Ligi prvaka, to nije, iskreno, mislio ni on. Za one “škrte” nije to bila partija za čistih 10, za druge ta je ocjena primjerena samo zato što ne postoji veća ocjena. No, u svakom slučaju to je desetka za vječnost, jedna od onih o kojima će pričati generacije. Desetka i zbog ta tri gola. Samo je Tomo Šokota u Dinamovu dresu zabio tri gola za Modre u Ligi prvaka, ali ne u jednoj utakmici. Ali, desetka i zbog cijelog tog puta koji je prošao, zbog svake iduće stepenice koju je zagazio i kad se činilo da za taj korak više nema snage ni mogućnosti. Desetka za Mislava, koji je, zapravo, personifikacija čitave ove Dinamove priče pod Bjelčininom palicom. Priča o startu od nule, prepunom skepse, putu do povijesnih rezultata, upitnicima “mogu li ponoviti, mogu li bolje od ovoga”. I svaki put kad se činilo da je limit pred očima, Mislav Oršić skidao je barijere, Dinamo je skakao još više, preskakao nove izazove.
Kad zabiješ tri gola u jednoj utakmici Lige prvaka, kad momčadi iz Serie A zabiješ četiri gola a ne primiš nijedan, onda upitnici nestaju. I zato, ne pitajte što još može ovaj Dinamo! Može li iznenaditi na Etihadu? Hoćete se kladiti da ne može? Može li biti prvi u skupini, može li stići i još dalje u Europi, od pukog prezimljavanja? Prije nego odgovorite, sjetite se Mislava Oršića i shvatit ćete da nemate odgovor. Nema ga nitko.
Najružniji stadion u Europi, tako su se ismijavali Talijani prije utakmice s Maksimirom. Možda su i u pravu, možda doista nikad nećemo imati ljepši unatoč svim obećanjima. Ali zato Zagreb i Maksimir imaju jednu od najuzbudljivijih momčadi Lige prvaka, momčad koja ni sama još ne zna koliko je moćna i što je kadra učiniti, koja je sjajno oslikana u Mislavu Oršiću.
I onoj navijačkoj pjesmi: “Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove što daju golove!” Nikad, ali baš nikad nije bila tako istinita kao sinoć, nešto kao totalni nogomet u režiji Nenada Bjelice. I egzekutora Mislava Oršića. Dinamove legende!