Spektakularna utakmica u Manchesteru sa sedam pogodaka. City je vodio protiv Reala 2:0, 3:1, pa 4:2, imao je i igru, i dojam, i prilike, i posjed, i pas, ali pragmacija Madriđana pokazala se vrlo učinkovitim oružjem: sa 4:3 na kraju susreta, stari lisac Carlo Ancelotti definitovno može biti zadovoljniji od Pepa Guardiole... Uglavnom - sve je uoči uzvrata potpuno otvoreno!
- Riyaaaad! - zaorilo se frenetičnim Etihadom, uz bijesnu gestikulaciju šakom prema Mahrezu.
Onim naivnima, bilo bi čudno. Pepu Guardioli, naravno - ne. U tom je času, u 26. minuti, naime, pokrenuta brza kontra, lopta je stigla do Mahreza, koji se zapiknuo u 16-rac, i onda umjesto idealnog, konobarskog posluživanju Fodenu, Alžirac sebično ide na šut i pogađa vanjski dio mreže.
Zbog konteksta Realove igre ove sezone, ali i vlastitih frustracija u Ligi prvaka, bilo je vrlo logično zašto Guardiola ludi; premda su dotad njegovi igraču lucidno, brzo i prokleto točno poput stršljenova napadali Realovo meko tkivo (obranu), čime su u prvih 11 minuta došli do prednosti od 2-0, golovima De Bruynea u 2., nakon asista Mahreza i kasne reakcije prije svih Carvajala, te Gabriela Jesusa, ovoga puta nakon sjajne koordinacije Fodena i De Bruynea, pa niskog centaršuta, ovoga puta loše reakcije Alabe, te sjajne završnice Brazilca - trenerski genij velikog stratega slutio je zlo.
Premda je prvih pola sata City pregazio Real brzinom, geometrijom i energijom, vrag, naime, spava u detalju. A taj se detalj zove Karim Benzema, Realov "Karim the dream": s par konkretnijih pokušaja, Madriđani su načeli početno samopouzdanje domaćina, a onda su dočekali grešku domaće obrane, dobru reakciju Modrića, koji gura lijevo do Mendyja, a ovaj u 33. gađa u srce 16-rca, gdje pored slabije reakcije Zinčenka Francuz zabija za 2:1. U tome času dvoboj postaje izjednačen, a Guardiolin pogled još je dugo vrtio Mahrezovu grešku, pa kasnije i Fodenov promašaj. U prijevodu, umjesto da nakon pola sata ima tri ili četiri prema nula, na poluvremenu je imao 2:1. To je ovosezonski Real...
Mahrez na početku drugog dijela, u paketu s Fodenom, još jednom promašuje, no ne može ni Foden toliko promašiti koliko Carvajal može kasniti, pa u 53. povisuje na 3-1, ali dvije minute kasnije Vinicius na drugi asist Mendyja okreće Fernandinha i nakon sprinta od 40-ak metara zabija za 3-2, da bi u 74. Bernardo (opet pored Carvajala!) pogodio za 4-2. Zasluženih 4-2, mislilo se, u partiji u kojoj je, boksačkim žargonom, mlađi i željniji izazivač, barem, eto, u prvoj rundi prilično izudarao i namučio svog prestižnog protivnika, no treći "bod" ta "stara iskusnjara" dobiva u 81., nakon ruke Laportea u svom 16-rcu, u srazu s Benzemom, koji potom zabija za 4-3, za svoj 14 u LP-a, odnosno 41. gol sezone (prvi nakon odlaska CR-a s takvim učinkom).
U svemu tome, u doista svemirskom, stratosfernom polufinalu LP-a, mi smo pod povećalo stavili i sudar Kevina de Bruynea i Luke Modrića, šestar i geometar dvaju klubova, koji su razlogom podvučeni kao ključni parametri dvoboja i osiguranja mirnoće i kvalitete izvedbe oba sastava.
Dvojac koji će se u studenom sučeliti u Kataru. Modrić je, jasno, bio povučeniji, djelovao je iz drugog plana i iako je imao nekoliko duljih sekvenci igre na svojim standardima, u ovoj utakmici nije bio onaj igrač prevage, u čemu mu je "pomogla" i momčad.
Za razliku od Belgijanca, koji je igrao ofenzivnije, s potpunom slobodom, i koji je uz gol i asist na početku susreta, cijelo vrijeme aktivno kreirao, uvlačeći se, pa izvlačeći, stalno mučivši i veznjake, ali još i više cijelu te užu ubranu, i Alabu, i Militaa, a kasnije i Nacha, koji su odigrali silno slabu partiju.