Eh, ovo je zbilja vrijedilo vidjeti i doživjeti. Dinamo je u senzacionalnoj partiji svladao jednu od najprestižnijih europskih momčadi s besprijekornom tehničkom i taktičkom izvedbom. Kad se najavljivalo ovaj dvoboj, s prognozama velike favoriziranosti (logično) Chelsea, onda se nade Modrih temeljilo na nekoliko postavki.

Prije svega čvrsti defenzivni blok sa 100 % koncentracijom. Potom kompaktna (plitka) formacija u srednjem bloku (zadnja linija na 20-25 metara od gola, prednja tridesetak metara naprijed) s kojom zatvoriti sve prostore između linija za gostujuće brze igrače. Naposljetku igra bez straha, vrebanje šanse u kontri i ultimativna borbenost. Sve su to igrači trenera Čačića odradili baš tako, odnosno iznad priželjkivanih razina, a takav ih je pristup i odrađivanje utakmice nagradilo pobjedom koja će biti upisana u klupske anale te odjeknuti u Europi...

RONALD GORSIC Cropix

Senzacionalna kontra

Dinamov je trener odabrao opreznu formaciju 3-5-2, s defenzivnim pretakanjem (većinski) u 5-4-1. Chelseajev trener odabrao je 3-4-3, koji se ofenzivno pojačavao pridodavanjem dva vezna Mountom i Chilwellom. Dojam je bio nakon prvih desetak minuta i nekoliko opasnijih akcija, da je gostujuća formacija osjetila težinu zgusnutog Modrog zida. To što su se s više igrača gurali u napadačku liniju doprinijelo je da se dodatno zaguše prostori ispred Livakovića. Dinamu je takav pristup maksimalno odgovarao, jer je nakon početnog pritiska pokazao samopouzdanje i želju da iziđe iz defenzivnog bloka. Pri tome je pomogla senzacionalna kontra u 13.minuti, školski i vrhunski odrađena, a koja je baš zato zaslužila da bude ne samo pogodak, nego i odlučujući trenutak utakmice.

Oršićev gol dao je dodatnu injekciju samopouzdanja Modrima, koji su osjetili da mogu kroz pas igru izići iz defenzivne zone. Ključan faktor smekšavanja Chelseajeva stiska i rast Dinamove igre bio je onaj koji je, u kontekstu potencijala dva suparnika, trebao biti prevaga za goste. Smanjivanje brzine igre!

RONALD GORSIC Cropix

Spori gosti

Dinamo je čvrstim i zgusnutim blokom zatvorio putove između linija i primorao goste na jalovo širenje igre. Taj način ne paše Tuchelovoj momčadi, jer ona sukladno profilu igrača, najbolje od sebe da je u visokom intenzitetu igre. Kao što sam pisao u najavnoj analizi, ako Dinamo na tom planu intenziteta uspije ritmove prilagoditi svojoj razini, tada bi tehnička kvaliteta Modrih mogla i te kako parirati Chelseajevoj. Tako je i bilo. Tuchelova je momčad bila spora u ritmu ali i odlukama, a kad je takva postaje bitno predvidljivija za suparnike.

Ono što je dalje presudilo da Dinamo drži aktivan rezultat, odlično se brani i u nastavku, kada je iz srednjeg primoran na niski blok (zadnja linija na 13-14 metara od Livakovića), i nastavi prijetiti iz kontre (strašna obrana Kepe, uz pomoć prečke na projektil Ristovskog), to je po meni briljantna smirenost igrača. Nisu nabijali lopte bez veze samo da je udalje od gola, niti su odustali od kombinatorike kad su bili pod presingom. Vezni red, Mišić-Ademi-Ivanušec, uz pomoć sjajnog Ljubičića i borbenog Moharramija, te besprijekornog Petkovića (uzeo 90 % zračnih duela) u tom kontekstu odradili su golemi posao. No, Dinamo jednostavno nije imao kritičnu točku u momčadi, koja je pobijedila jer je utakmicu odigrala upravo tako, momčadski Top.

Zasluge naravno pripadaju treneru Anti Čačiću, koji je pripremio vrlo racionalno ovu taktičku priču, logično birao iskusne aktere te naposljetku znao izvući maksimum od svojih igrača. Rezultat je savršena modra večer.