TREBAO JE ZAVRŠITI NA MAKSIMIRU, A SADA JE NAJVEĆA PRIJETNJA DINAMU! Mamić ga je gledao uživo, bio je veliki kandidat za Mandžinog nasljednika...

Ni igra Atalante ni Slovenije nisu iste bez Iličića. On je u velikoj formi i vidi se koliko nam znači na terenu. Kazao nam je to prije nekoliko dana Petar Stojanović nakon dviju pobjeda njegove reprezentacije protiv Poljske i Izraela. Vidjelo se u tih 180 minuta da je, u velikoj formi u kakvoj je sad, nova dimenzija u igri slovenske reprezentacije, glavni igrač. Koji je i suigračima kazao: “Ako ne znate što bi ili ne možete više, samo dajte loptu meni.”

- Gomez je dobar, ali mene se Iličić više dojmio. Opasan je iz svih pozicija, puca, zna zabiti, dodati, centrirati... - rekao nam je poslije utakmice Genoe i Atalante i pobjede momčadi iz Bergama (1:2) Dinamov trener Nenad Bjelica.

Hrvatski korijeni

Josip Iličić (31) danas je uistinu jedan od najboljih igrača Atalante i bit će u srijedu velika opasnost za Livakovića i modru obranu.

A povijest je možda mogla biti drugačija. Nepoznato je ili već zaboravljeno da je Josip Iličić prije 10 godina bio na pragu dolaska u Dinamo. Znači, Iličić je rođen u Prijedoru, ima hrvatske korijene, uostalom, dobar dio slovenskih medija piše ga s “ć” a ne “č” na kraju prezimena. Otac mu je poginuo kad mu je bilo samo godinu dana, majka je potom njega i brata Igora odvela u Sloveniju. Jednom su ga u intervjuu pitali bi li igrao za Hrvatsku ili BiH kad bi dobio poziv, ali je konkretno i pošteno rekao da ga ne zanima nijedna druga reprezentacija osim Slovenije.

Ali, ajmo o ovom dijelu koji se tiče Dinama. Čitava Iličićeva karijera puna je preokreta i nevjerojatnih trenutaka, od toga da je počeo kao igrač malog nogometa (slično kao i Bruno Petković) pa do tih mjeseci kad je zamalo završio u Maksimiru. Dakle, nakon odlaska Marija Mandžukića Dinamo je tražio zamjenu i Modri su se “zapalili” za igrača tadašnjeg ljubljanskog Interblocka. Imao je 21 godinu, igrao je dobro i Dinamo ga je počeo pratiti.

Slovenski i hrvatski mediji pisali su tada kako je Iličić vrlo blizu Maksimiru, a fotoreporteri su uhvatili Zorana Mamića kako odlazi s jedne utakmice Interblocka već na poluvremenu i prenose kako im je potvrdio da je gledao Iličića. Koji dan kasnije, krajem listopada 2009. i sam Iličić potvrdio je da je Dinamo vrlo izgledna opcija.

- Dinamo je moguća opcija za nastavak karijere, ali ništa još nije odlučeno. Što se mene tiče, spreman sam ići u Zagreb, ako se klubovi dogovore, o njima ovisi - kazao je tada Iličić, a neslužbeno je “kolala” priča da je Iličić veliki Dinamov simpatizer i da bi jako volio baš u Dinamo.

REUTERS

Početak preokreta

Ta priča, moramo priznati, nikad nije dobila potvrdu. Ali jest ta da ga je Dinamo tada jako želio.

- Osobno sam ga gledao u utakmici U-21 reprezentacija Slovenije i Ukrajine u Celju. Igrao je krilo i bio je toliko loš da ga je trener zamijenio na poluvremenu. Najlošiji igrač na terenu. I takvo sam izvješće donio i u klub - rekao je Igor Cvitanović, koji je tada radio i kao Dinamo skaut.

Međutim, da ne bi netko rekao da je Cvitanović promašio, treba pogledati činjenice. I Zoran Mamić gledao ga je u jednoj prvenstvenoj utakmici kad je zamijenjen na poluvremenu, a baš krajem listopada 2009. zapao je u krizu. I Iličić i Interblock, koji je sezonu teško izgurao, završivši u doigravanju za ostanak. Iličić je te jeseni nekoliko puta bio na klupi, čak i tribini, pa je malo igrao, pa malo opet grijao klupu.

U proljeće je više igrao, ali bez nekog velikog učinka, pa se Dinamo u međuvremenu ohladio. Nije on Modrima promaknuo, znali su da je talentiran i pratili su ga, bili spremni i platiti tada simboličnu odštetu, ali su zbog cijelog tog niza okolnosti u Maksimiru prosudili da trenutno nije dovoljno kvalitetan za njihove ambicije. Štoviše, ni na proljeće Iličić nije imao neki poseban učinak, ukupno je u sezoni imao četiri pogotka i tri asistencije, a bio je toliko razočaran sam sa sobom i smjerom u kojem mu ide karijera da je u jednom trenutku odlučio završiti s nogometom i vratiti se futsalu. No, tu su čuda i preokreti tek počeli. Nazvao ga je tada, u ljeto 2010., prvi čovjek Maribora Zlatko Zahovič i ponudio mu šansu u Ljudskom vrtu. Koliko je tada vrijedio Iličić pokazuje činjenica da ga je Maribor platio 80 tisuća eura!

Došao je Dodo

Došao je u Maribor 1. srpnja 2010. i kao da je došao drugi čovjek. U mjesec i nešto dana odigrao je 11 utakmica, šest u Europi i pet u prvenstvu, zabio četiri gola (tri u kvalifikacijama Europske lige) i upisao tri asistencije, a briljantno je odigrao u pobjedi protiv Palerma 3:2. Maribor je ispao, ali je Iličić zadivio ljude iz Palerma koji su preduhitrili kijevski Dynamo i platili 2,3 milijuna eura. Znači, u manje od dva mjeseca, od igrača na kraju karijere do unosnog transfera u Italiju! Iz Palerma u Fiorentinu za devet milijuna, prije dvije godine otamo u Atalantu za 5,75 milijuna.

A prošle godine propustio je pripreme i početak sezone zbog neobične bolesti (jer, što bi u njegovoj karijeri bilo obično). Od upale zuba upalili su mu se limfni čvorovi, trajalo je to više od mjesec dana, u intervjuima je tada ponavljao “bitno je zdravlje, ne nogomet”... Ipak, vratio se na teren, postao je i otac i po mnogima tek tada zakoračio u najbolje igračko razdoblje u karijeri, svi kažu da baš sad Iličić igra u životnoj formi. I takav dolazi u Maksimir, na “suprotnu” stranu.

A pitate se koga je Dinamo doveo tih godina kad je odustao od Iličića. Prvo je na zimu iz Zaprešića stigao Brazilac Dodo, potom u ljeto 2010. Ante Rukavina i Jakub Sylvestre, tada mladi slovački reprezentativac. S današnje točke gledišta netko bi rekao - “promašaj”, ali zamislite da je tada netko umjesto Rukavine i talentiranog Slovaka doveo “propalog” Slovenca koji razmišlja o kraju karijere!?

Uostalom, tko zna kako bi se snašao u Dinamu, bi li se uzdigao poput danas Petkovića, ili bi dodatno potonuo kao mnogi prije njega. Nogomet piše stvarno čudesne priče.