Hrvatska i jedanaestu sezonu zaredom ima igrača u finalu Lige prvala, ako Real osvoji dičit će se desetom krunom u nizu, to je “croato-glorija” o kojoj često govori i predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin. U velikom dijelu je i Modrić-manija jer Luka je podigao dobar dio te “kuće slave”.
Peto finale
Na Stade de France igrat će svoje peto finale, a sva četiri ranija je dobio. Neprekinut niz hrvatskih nogometaša u završnoj utakmici započeli su Ivica Olić i Danijel Pranjić s Bayernom 2012. godine, no oni su poraženi od Chelseaja. Dobio je i pokrenuo lavinu Mario Mandžukić 2013. godine koji je u toj utakmici na Wembleyju s Borussijom Dortmund bio i prvi strijelac. I on je nosio dres Bayerna.
No, Mandžuić je igrao dva finala, spomenuto i izgubljeno 2017. s Juventusom, kao i Olić i Pranjić budući da su s Bayernom bili u završnici i 2010. godine, a u razdoblju tih veličanstvenih jedanaest godina dva ima i Dejan Lovren s Liverpoolom. Pobjedu i poraz. Po jednu dobitničku, sa zabijenim golom Ivan Rakitić s Barcelonom, a bez pogotka Ivan Perišić s Bayernom.
Nitko od njih u elitnom europskom natjecanju nije niti blizu kapetanu Vatrenih. Specifičan je slučaj Mateo Kovačić kojem statistika vodi čak četiri finala i četiri krune, tri s Realom i jednu s Chelseajem, međutim u njima je igrao tek desetak minuta lani u dresu Bluesa. Ranije je s Realom jednom gledao ogled s tribine, a u dva navrata s klupe.
Jednom će taj fantastičan niz stati, možda pobjednički zaustavi već Liverpool 28. svibnja, ali ostat će domet za mnoge epohe. Takvu “bisernu ogrlicu” ima samo nekoliko najjačih država i nitko je ne bi očekivao od Hrvatske. Još je jedan dokaz divovske snage i ne pretjerujemo kad to toliko puta ističemo.
Međutim, kvaliteta nogometa u Hrvata nije od danas, tradicija je najveća snaga, a otkako Vatreni postoje imaju fenomenalne igrače. U godinama stupanja pod našim imenom na međunarodnu scenu dotadašnji Kup prvaka preoblikovan je i preimenovan u Ligu prvaka. Upravo je u finišu jubilarna 30. sezona, a kako su ih odradili hrvatski igrači govori završna bilanca - 15 osvojenih naslova, u nekima su sudjelovala i dvojica, u još sedam godina finala, pritom su za Bayer Leverkusen 2002. čak trojica bili u ekipi koja je izgubila završni ogled. U pet slučajeva gledali smo međusoban sraz klubova Hrvata - 1993. kad je Alen Bokšić s Marseilleom slavio protiv Milana Zvonimira Bobana, 2003. je Milan Darija Šimića bio bolji od Juventusa Igora Tudora, 2005. Liverpool Igora Bišćana je svladao Milan Darija Šimića, 2017. godine su Modrić i Kovačić s Realom matirali Mandžukića koji je zabio za Juventus te 2018. kad su Modrić i Kovačić s Realom bili bolji od Liverpoola Dejana Lovrena.
Od začetka smo tu
Tih petnaest najvećih ostvaranja u klupskom nogometu postigli su Luka Modrić i Mateo Kovačić četiri puta, Dario Šimić dvaput, te po jednom Alen Bokšić, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Igor Bišćan. Mario Mandžukić, Ivan Rakitić, Dejan Lovren i Ivan Perišić. U finalu su dvaput gubili Ivica Olić i Danijel Pranjić, a po jednom Zvonimir Boban, Alen Bokšić, Goran Vlaović, Igor Tudor, Dado Pršo, Boris Živković, Marko Babić, Jurica Vranješ i Dario Šimić.
Danas pišemo o sjajnom nizu, ali puno lošije bilo niti ranije. U prvih deset godina naši su bili u sedam finala, osvojili su Bokšić, Boban i Šuker, no nije bilo Modrića da “pokrpa” ostatak sezona i toliko se drži na vrhu ili ponovno diže do njega kao što on i Real to čine od 2014. godine. U St. Denisu protiv Liverpoola igrat će 23. hrvatsko finale u 30. sezoni Lige prvaka.