Tužna je bila maksimirska večer... Prepuna nade i očekivanja, na kraju se pretvorila u teško izdržljivo, emocijama ispunjeno vrijeme. Pune su maksimirske tribine svih 90 minuta bodrile svoj Dinamo, no protiv objektivno boljeg suparnika moralo se poklopiti mnogo toga da bi Plavi izvukli dobar rezultat. A nije se poklopilo gotovo ništa, sve je otišlo na Cityjevu stranu, koji se u drugom poluvremenu prošetao Maksimirom.
Šteta... Šteta zbog sjajnog dekora i ozračja u kojem je Dinamo odigrao svojih posljednjih ovosezonskih 90 europskih minuta, šteta zbog tih 29.835 gledatelja koji nisu štedjeli grla i dlanove parirajući tako minusima Celzija...
Šteta zbog prvoga poluvremena u kojem je Dinamo bio barem ravnopravan suparnik i teško je oštećen kod prvoga pogotka Cityja. No, pogreške španjolskog suca Grandea i VAR sobe vratili su City u igru, a sve pogreške na Dinamovu štetu Grande je anulirao ne isključivši Gojaka nakon nepromišljenog udaranja Rodrija laktom...
Maksimirske su tribine, dakako, tešku pogrešku španjolskog arbitra nakon koje je City izjednačio popratile reskim zvižducima i opravdanim negodovanjem, no ništa se nije moglo promijeniti. Osjećalo se tijekom tih prvih 45 minuta da je Dinamo ‘tu negdje’, pokliči na početku utakmice ‘Hoćemo pobjedu!’ dali su i dodatnu snagu i samopouzdanje Plavima. Impresivno je bilo vidjeti tisuće podignutih plavih zastava u trenucima kad su igrači izlazili na travnjak, kad se čula i himna Lige prvaka.
Maksimir je disao jednim plućima, igrači su dobili potporu kakvu su željeli i u tom prvom poluvremenu gotovo je sve bilo onako kako smo i priželjkivali.
No, u nastavku su propale sve nade nakon samo desetak minuta, kad je City poveo 3:1. Međutim, ni tada potpora Plavima nije prestala, s tribina se začula pjesma “Dinamo, Dinamo, znaj da mi te volimo, svi smo uz tebe, znaj da nema predaje”!
Pamtit će se Šahtar
Pokušali su navijači dignuti svoju momčad, navijalo se i sa sjevera i sa istoka i sa zapada, ali Dinamo jednostavno više nije mogao parirati razigranim gostima, koji su otpustili sve kočnice i opušteno se igrali nogometa. I tada se počelo gledati po mobitelima, postala su važnija zbivanja u Harkivu, nego u Maksimiru.
Na žalost, iz Ukrajine su stigle loše vijesti i definitivni potop svih nada u europsko proljeće Plavih stigao je 20-ak minuta prije kraja, kad je Atalanta povela. Osjetilo se to i u Maksimiru, huk s tribina više nije bio onako jak, iako su Plavi na kraju ispraćeni s travnjaka skandiranjem i pljeskom. Zaslužili su, odigrali su vrlo dobru jesen, do zadnjeg su kola bili kompetitivni u elitnom natjecanju. I dugo ćemo pamtiti onih nevjerojatno propuštenih 3:1 u Zagrebu protiv Šahtara.
Brojni su inozemni klubovi poslali svoje skaute i menadžere na ovu utakmicu. Kako smo doznali, bili su tu predstavnici Reala, Barcelone, Juventusa, Bayerna, Liverpoola, Chelseaja, svoje su ljude imali Milan, Borussia Dortmund, Betis, Real Sociedad, Schalke, Lille, Zenit, Wolverhampton... Vidjeli su Olmovu golčinu za pamćenje, volej kojim je načeo engleskog prvaka, no taj je pogodak na kraju ostao samo kao utješna nagrada Dinamu za sve dobro što je učinio ove jeseni...