Iako je 10. rujna proslavio okrugli, 20. rođendan, Roko Šimić po zakašnjele poklone otišao je u - Lisabon. Iz portugalske prijestolnice vratio se sa "suvenirima" za cijeli život. I to njih čak tri. Osim što je zapečatio trijumf RB Salzburga protiv Benfice (2-0) s premijernim pogotkom i prvom asistencijom u Ligi prvaka, s Estádio da Luza vratio se i s komadićem Uefine srebrnine u vidu nagrade za najboljeg igrača susreta. Mladi hrvatski topnik nije mogao poželjeti bolje otvaranje nove europske kampanje, a javio nam se jutro nakon večeri karijere. Iako su dvoboj s portugalskim velikanom riješili nešto prije ponoći u srijedu, Roka smo uhvatili u četvrtak, dok je još uvijek bio u Lisabonu.
- Jesam, jesam, živ sam - govori nam s druge strane linije, a njegova salzburška ekspedicija put Mozartova grada krenula je tek u četvrtak popodne, čarter letom, nakon odrađene regeneracije i ručka, dok ih već u subotu čeka novi dvoboj, u prvenstvu protiv BW Linza.
Kako se osjećate jutro nakon odlične partije?
- Osjećaj je sjajan. Već je poseban osjećaj biti dio te ekipe, najmlađe u povijesti koja je izašla na teren Lige prvaka (prosječna dob prvih 11 bila je 21,5 godina nap.a.), a ako na to dodamo i pobjedu protiv Benfice u gostima, još je sve nekako posebnije. Gol i asistencija? Što reći, do prije par godina sam sanjao takve trenutke.
Pogodak ste zabili s bijele točke. Jeste li osjećali pritisak prije udarca i je li vam to najdraži pogodak u dosadašnjoj karijeri?
- Nije bilo pritiska, iako je cijeli stadion zviždao. Čovječe, trebao sam gledati i u suca jer nisam ništa čuo, nisam bio siguran je li dao znak za izvođenje udarca. Bio sam smiren, vratar se malo ranije bacio, a ja sam pogodio drugu stranu. Inače, na tu sam stranu pucao i prije mjesec dana u prijateljskoj utakmici protiv Intera, tada sam promašio cijeli gol, ali bio sam siguran da će se to negdje vratiti. Normalno da mi je to najdraži pogodak dosad, s obzirom na to da se radi o najvećem klupskom turniru. Sigurno su to bile najveće emocije dosad. Iako, i svi pogoci za reprezentaciju su posebni.
Bio vam je ovo četvrti nastup u Ligi prvaka, ali ujedno prvi od početka utakmice, a okrunili ste ga na sjajan način. Osjećate li da će ovo biti vaša sezona?
- Ovo je znak da sam na dobrom putu. Krvavi rad se uvijek vraća, ali treba imati i malo sreće. Novi trener (Gerhard Struber nap.a.) ima povjerenja u mene i ja mu to vraćam na najbolji mogući način.
Još smo mladi, zapravo, ni ne shvaćamo koliko je velika stvar koju smo napravili
U Salzburgu je stasao Erling Haaland o kojemu priča cijeli svijet. Benjamin Šeško tijekom ljeta otišao je u RB Leipzig. Kako je biti nasljednik takvih imena u napadu i jeste li zadovoljni dosadašnjim tijekom puta u austrijskom klubu?
- Kada je stigla ponuda Salzburga, dok sam bio u Lokomotivi, otac, menadžer i ja smo zaključili da takve prilike dolaze jednom u životu. To je klub koji proizvodi mlade igrače, usmjerava ih na pravi put, a odlazak u Salzburg bio je najveći plus u mojoj mladoj karijeri. U Lieferingu (druga momčad Salzburga nap.a.) sam odradio dobru godinu, a nakon toga sam imao malo mučenja u Salzburgu, ali i u Zürichu. Bilo je teško, ali uvijek ću biti zahvalan za te trenutke. Prije samo pet mjeseci sam bio u Zürichu, koji je tada bio pri dnu ljestvice u švicarskoj ligi, a ja nisam bio niti starter. No otkako sam se vratio u Salzburg, novi trener mi govori da vjeruje u mene, a to mi je jako bitno. Kada mi to kaže "oči u oči", onda kao da sam pušten s lanca. Međutim, prošlo je tek mjesec dana sezone, čeka nas još puno utakmica i treba ići polako.
Ove sezone, ubrojimo li i U21 reprezentaciju, zabili ste četiri pogotka. U cijeloj prošloj zabili ste pet. Imate li neki cilj oko konačnog broja pogodaka u sezoni?
- Nemam, cilj je ići utakmicu po utakmicu, a golovi će doći sami po sebi. Puno se bolje osjećam i mislim da sam sve opasniji, vraćam se u formu koju sam imao u Lieferingu, samo da je zdravlja.
Koliko ovaj Salzburg može u Ligi prvaka?
- Još smo mladi, zapravo, ni ne shvaćamo koliko je veliko ovo što smo napravili. Sve su to mladi dečki, ne razmišljamo previše nego radimo svoj posao. Mi smo "underdogsi", autsajderi, i to je super. Nemamo pritisak i dajemo sve od sebe, možemo iznenaditi suparnike i biti vrlo opasni.
Za mjesec dana (24. listopada) čeka vas gostovanje u trećem kolu Lige prvaka kod Intera. S obzirom na nogometni životopis vašeg oca Darija, koji je igrao i za Inter i za Milan, ali i činjenicu da ste rođeni upravo u Milanu, veselite li se igranju na kultnom stadionu?
- Bio sam na klupi protiv Milana prošle godine u Ligi prvaka, ali nisam ušao. Međutim, ta atmosfera je čudesna. Preporučujem svakom navijaču i nogometnom zaljubljeniku da ode na taj stadion, to je nešto posebno. Naravno, jedva čekam. To je tatin bivši klub, još je utakmica Lige prvaka, bit će posebno i veselim se - zaključio je Roko.