Zašto baš Liverpool? Odgovori na vrlo jednostavno pitanje upućeno brojnim zaljubljenicima u crvenu boju kluba s Anfielda iz cijele Hrvatske su bezbrojni, ovisno o kojoj se generaciji radi. Posebna je ta ljubav Hrvata i Liverpoola, koji svoj službeni klub navijača iz Hrvatske ima od 2013., no ljubav traje puno, puno duže. Neki su se zaljubili u Kevina Keegana i Kennyja Dalglisha ili Alana Hansena i Graemea Sounessa, Iana Rusha i Johna Barnesa. Potom su uloge heroja diljem Lijepe Naše ponijeli Robbie Fowler, Michael Owen i Steven Gerrard pa sve do ove današnje generacije Redsa predvođene egipatskim faraonom Mohamedom Salahom na travnjaku i neponovljivim Jürgenom Kloppom na klupi. Zadivili su cijeli svijet, kako ne bi i nogometne fanove u Hrvatskoj.
- Sve je krenulo s finalom FA kupa protiv Manchester United. Eric Cantona je zabio, mi smo izgubili, ali počela je ljubav koja nikad nije prestala. Bilo je to 1996. godine - prisjeća se 40-godišnji Metkovac Davor.
Svašta je prošao s Liverpoolom u sada već 26-godišnjoj navijačkoj karijeri ovaj iskusni dobrovoljni vatrogasac, stanovnik Zagreba s juga Hrvatske i dušom pravi Scouser, što je ime koje kolokvijalno nose stanovnici Liverpoola. Prateći utakmice Liverpoola prošao je cijelu Europu, posljednjih godina odradio i finala Lige prvaka u Kijevu 2018. i Madridu 2019. Pariz je preskočio, ali to je samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Bio je, naravno, i na onoj epskoj završnici, jednoj od najluđih utakmica na najvećim pozornicama u povijesti nogometa. Finale 2005. u Istanbulu, Milan je poveo s 3:0, Liverpool izjednačio na 3:3 i na kraju boljim raspucavanjem jedanaesteraca postao prvak Europe.
Mrtva utrka
- Krenuli smo iz Zagreba preko Frankfurta na dan utakmice, avioni su kasnili, bila je mrtva utrka hoćemo li uopće stići do početka finala. Nekako smo uspjeli, nabavio sam kartu pred stadionom i ostalo je povijest. Nevjerojatna atmosfera, nije ni mit niti legenda poznata priča da smo najžešće navijali u poluvremenu kad smo gubili tri razlike. Ludnica, nismo se predali i na kraju uzeli taj naslov - objašnjava Davor, čiji trogodišnji sin Marin ponosno hoda u Salahovom dresu. Ide to s koljena na koljeno...
Teško je objasniti tu ljubav prema Liverpoolu, kad gledate i slušate te momke često vam ništa nije jasno. Najzagriženije od njih nemojte zamarati banalnim kviz pitanjima o LFC-u, jer to je prelako. Oni s ogromnom preciznošću pogađaju o kojem se igraču Liverpoola radi kad im pokažete sliku na kojoj se samo vide igračeve štucne i kopačke. Da, zvuči nevjerojatno, ali tako je. I to su školovani momci, potpuno normalni ljudi, a u isto vrijeme i ludi do beskraja. Za Liverpoolom naravno...
- Sjećamo se, kako ne... Carragher i Gerrard s peharom Lige prvaka u srpnju 2005. godine uoči pripremne utakmice s Wrexhamom - lagan je za njih odgovor na pitanje "tko, gdje i kada" po pitanju fotografije u kojem dvije legende Liverpoola ponosno poziraju u crnim gaćicama i bijelim dresovima sa zelenim natpisom Carlsberg na prsima.
Finalni obračun
Liverpool je u srcu i varaždinskom globetrotteru Nikoli, 36-godišnjaku koji je volontirajući prošao cijeli svijet i trenutačno se skrasio u Akureyriju, gradu na sjeveru Islanda u kojem radi i živi sa suprugom, Ukrajinkom Irom. Nikola je prije četiri godine ugostio hrvatske navijače Liverpoola u Kijevu u kojem je tada radio i za njih nije prošlo dobro, Real Madrid je bio bolji. Onda je 2019. stigao u Madrid i sreća se okrenula, pao je Tottenham. Bio je to put koji će Nikola zauvijek pamtiti jer da bi stigao do mjesta finalnog obračuna avionom je morao odraditi rutu zračnih luka u sljedećem nizu: Akureyri - Reykjavik - Luton - Bratislava - Madrid.
- Sve za Liverpool i prijatelje - jasan je Nikola.
Došao je i u Pariz 2022. gdje nije sve prošlo po željama jer je Real opet bio - Real...
- Ma nema veze, bitno je da sam vidio prijatelje, da smo se proveselili i zajedno navijali. To je nogomet, drugi put će biti bolje - sportska je poruka Nikole koji se za posljednje finale na Stade de Franceu zagrijavao zajedno s desecima tisuća navijača ispijajući Carlsberg u Liverpoolovoj fan zoni smještenoj na Cours de Vincennes u glavnom francuskom gradu.
Legenda navijačke scene
S njim u društvu bio je i Boris, 47-godišnji komiški Splićanin ili splitski Komižanin, kako želite. Treći glavni grad njegova života prije niz godina postao je Liverpool, koji je pohodio desetak puta. Kad god stigne skoči u grad kraj rijeke Mersey kako bi napunio baterije i usput se malo podružio s prijateljem Billyjem, legendom navijačke scene kluba s Anfielda. Billy je rođen u Belfastu 1955. godine, živi u Birminghamu i nema velike utakmice Liverpoola na kojoj nije bio. Nema, doduše, ni puno onih malih koje je propustio. Billy godišnju kartu za Anfield ima već četiri desetljeća, dugo je bio na Kopu, potom se prebacio na tribinu nazvanu po velikom Sir Kennyju Dalglishu. Osim što se druže na Merseysideu, druže se i na Visu, gdje je Billy već bio Borisov gost.
- A ništa, ovo smo izgubili, idemo dalje, nije smak svijeta. Dogodine je nova šansa - rezonirao je Boris nakon trećeg Liverpoolovog finala Lige prvaka od 2018.
I sam Klopp je nakon tog pariškog poraza navijačima poručio "rezervirajte smještaj u Istanbulu, vidimo se tamo na finalu Lige prvaka 2023." Da, taj će turski grad u kojem je 2005. Liverpool ispisao povijest, sljedeće godine opet biti domaćin završnice najjačeg klupskog natjecanja na svijetu. Suvišno je pitanje "je li moguće da Liverpool ponovno bude tamo?" jer je već dokazano da za taj klub riječ nemoguće - ne postoji. A dođu li Redsi do tog okršaja 10. lipnja 2023., u Istanbulu očekujte i Davora i Nikolu i Borisa, naravno i Billyja, kao i još niz Liverpoolovih navijača iz Hrvatske. Teško je objasniti, možda i nemoguće, tu ljubav, ali ona, bez obzira na pobjede i poraze, gori punom snagom. I nema se očito namjeru ugasiti...
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Carlsberga.
